Skip to content

¸essay , 269 pages

September 28, 2012
“LIVING TOUCHES”

ponedjeljak, 24. rujan 2012

t,PREKOPAVANJE

ESEJ  NASTAVAK

2012

Gordana  Tomljanović

Nastavak po  kazalu:

I Proživljeni dodiri :  1. Ukratko

2 Osvrt

3. Duh nevinosti

 

 

II Hram nevinosti      1.Smile

                                   2. Prekopavanje

                                   3. Ponoć

 

III  ESEJ  2013

 

 

K O  R I  C   E:

 

POSLJEDNJA  PLOČICA U MOZAIKU

 

Sada dobih ja krila,

Krila za let

U nespokoj.

O, kako sretna sam bila,

Dodirnuh tle,

Hram tvoj.

 

Sada tek drhtim

Kao  stari

Zapaljeni panj

I jedva prhtim…

Nema stvari

Što ide ututanj.

 

Opet smiluj  se, još…

Mome času

historijskom.

Moj  zavjet loš

Dodaj krasu

Mozaičkom.

 

Neka, na primjer, posljednja

Pločica

Budem u mozaiku ja:

U tvom naručju, dosljedna.

Zaručnica

Otajstvenog pomazanja.

09032012 123948

 

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

 

 

 

 

 

SMILE- prekopavanje nastavak

PONOĆ

22092012

Kriste, Gospodine,  posveti moja djela i daj mi riječ.

908 ne znam da li ću  pod ovim naslovom izdržati malo dulje.

Prekopavanje ne mogu  nastaviti dok ne sredim  ovaj  prvi dio  da vidim  kako mi ide. Dakle, pisat  ću ponovo prvi dio, ali  bez  stalnog vođenja dnevnika, dok se ne snađem.

Bilježim: moram  se ispovijediti.

Iako se kajem, u smrtnom grijehu živim i, kao takva,ne  znam da li opet smijem   govoriti.

 

Mi dvoje,  izgleda,  u miru ne možemo  biti.

Kad prostruji  kotlinom i kroz  trešnju znak s Neba, ja sam izvan sebe. Nemam što za reći, ako  je   volja Gospodinova,  pričat ću više.

 

 

 
l                       Probni početak

/

Da  nije te moje manije proganjanja,  vjerojatno ne bih  toliko ustrajala  na pisanju ovog eseja.

Prvi puta da mi je netko vidovito odgovarao na  moje misli i ideje, koje  su  mi svi „krali“ pa  sam sve počela   objavljivati, u mojih pedesetak godina psihotičnoga života.

Nakon što sam objavila na blogu esej koji sam dobro zatrpala pjesmama i pričama, znala sam da je Svjedok  našao vremena i bacio oko na blog,  znala sam to po mislima,  ali i po konkretnim rečenicama izgovorenima u  propovijedima.

Iako sam  ga  poznavala, odgovaranje je počelo kada sam se vratila u Crkvu. Trajalo je šest  gustih mjeseci.  Sada, kada smo miljama razdvojeni i kilometrima spojeni, znam da nema vremena za mene, ali dobivam podatke od njega,u Gospodinu.

Naravno da se događa ljubav u Duhu Svetom.

I  danas mi okolina daje vidovite podatke o tome što mi Bog želi reći.

  • — OVO JE STRANICA  MOG BLOGA. DOBRO ĆE MI POSLUŽITI ZA UVOD KOJI GLASI DA SAM  SANJALA DA SAM ZALJUBLJENA I  DOŽIVJELA ODUŠEVLJENJE U  SNU. BIO JE TO DIVAN SUSRET S JEDNOM DIVNOM OSOBOM, MUŠKARCEM KOJEMU NISAM DOBRO VIDJELA LICE,  ALI KASNIJE SAM SPOZNALA DA JE TO BIO SVJEDOK.

sri – 19.09.2012

Dokumentacija

Onaj pravi ( OKO 25.02.2012. )

 

Evo me, pristižem

opet onom susretu

kada tražila sam te.

Srcem sad prisižem

u sanjivom spletu.

Uspomene  su ostale.

Ili je u sjećanju ili je u snu

taj duhovni ljubavnik

čije ruke i oči su mi prišle.

U moju čežnju posnu

neočekivane ljubavi

njegove riječi na mene sišle.

Bile su govor zrelosti,

ponašanje odlučno

i osjetljivo na žene.

A ja sam imala smjelosti

odgovoriti stručno

gestom i stihom iz pjene

  • : — DOKUMENT BROJ 2 ILI 3 ,  I  TAKO DALJE

sri – 19.09.2012

DOC 2

Dokumentacija,
crtica koja nikada nije bila

nigdje objavljena .   oko 25/28

veljace 2012:č

MOJE IME

sve što nikada nisam rekla
gori u meni  sacuvano
i još uvijek  ja  pocetke ucim.
sve ono što  sam  putem  stekla
u  mene je  ugrađeno
i  djeluje  onda kad  ja odlucim.

samo kada sam  sigurna,

zborim
i  kad  u  sebi potvrdu imam
jer su rijeci  iznikle  iz  djela.
zato se  rijecima ja ne morim
nego samo glavom klimam,
odavno rekoh  sve što   sam

htjela.

jer nije šutnja  znakneznanja
nego  cisti dragi  kamen
što   se nutarnjim   suzama

brusi.
još uvijek  brusim  temelje

znanja,
A ŽIVOT  MI  JE  ZNAMEN;
ON  JE  MOJE  IME KOJE SE   NE

TRUSI.

objavio introspekcija 19. rujan 2012 20:36:15

——————————————————————————————-

  • — EVO I DUGOG  DOKUMENTA

sri – 19.09.2012

komentar na doc 2

SMILE  -PREKOPAVANJE
19092012

KOMENTAR NA “Doc 2 “
2242 črckarija na papiru ostala

je doma,  a Igracica  je otišla do

Hrama. Svjedok  je  poceo

propovijedati o tome  kako ljudi

promijene   ime  kad  se  krste

ili priprave  na nešto novo.

u tom trenutku ona je samo

podigla  obrvu,  razmišljajuci:
opet  se  ponavlja  moja

paranoja,  o   imenima

kontempliram,  a  onda netko

procita dijelic  mojih

kontemplacija…

Svjedok okrenu oci prema njoj

i,  kao   da je  zastao ( jer o

promjeni  imena u Bibliji  ima

se štošta  reci ),  te zatim samo ,

malo znacajno, rekao:

“Promjena…”-  , pa opet  ušutio

znacajno…  i  promijenio temu.

no, njoj je taj znacajan zastoj i

susret njihovih misli  bio prvi

dokaz da  nije samo  paranoja

to što se njoj dogadja.  netko  je

odgovorio na  njezine  stalne

vibracije,  na  njezinu

telepatiju….  kasnije  tek  ,   kad

je   bolje  upoznala  Svjedoka,

shvatila je da je   to Duh Sveti

jer te,  takozvane telepatije,

tko li je izmisli,  bio je Svjedok

pun  i  prepun  kao  i  ona.

drugi  su  poslije  citali  i

komentirali,   ali  Svjedok  I Igračica  su znali  i

bez  toga  uhvatiti  misli.

Svjedok  je  bio  “prekaljen”  u

tome i znao je puno više od nje,

samo kad bi izazivala

znatiželjno,  on bi  joj

odgovarao na nevjerojatne

nacine te ona odluci   ne igrati

se  s  vatrom jer  bila je

praznovjerna,  a  nije  ni

željela  vršiti  magijske  pokuse

koji  njoj  nisu  bili usvojeno

razumno  gradivo.

i danas,  kad  zna malo više iz

iskustva, usudi se samo reci da

je  Krist  u  njima i da djeluje

Duh Sveti.  to  nikada nije imalo

nikakve veze  s vjerom u

takvom smislu da bi negativno

utjecalo na zdrav razum  jer

znanost o tome nije javno puno

istraživala, a osim toga to se

ujedinjavanje duhova nije moglo

izazvati u laboratorijskim

uvjetima  kao tema pokusnog

proucavanja.

cinjenica je da su Svjedok i

Igracica obilovali  darovima

Duha i doživljavali te dodire na

razne nacine i toliko cesto da

bi se moglo reci da je to bilo

redovno i svakodnevno. 2107

objavio introspekcija 19. rujan 2012 21:09:25

Moj profil

: — TU I DALJE PRIČAM U SADAŠNJEM VREMENU,   PREPRIČAVAM.

sri – 19.09.2012

PREKOPAVANJE

PREKOPAVANJE
19092012

BLOGERICA

2115 Igracica je vecć objavila

esej, pocela je objavljivati

poeziju i  članke koji  su sada

sakupljeni pod nazivom “Isus iz

Maksimira”.  poezija u pet

svezaka prati emotivne

doživljaje  i duhovne

kontemplacije  od veljace 2012.

na dalje.

nekako krajem veljace i

pocetkom ožujka 2012.  pocela

je stvarati u preobilju i od deset

napisanih radova, objavljivala je

dva do tri,  ostalo je gužvala,

čcuvala, pa bacala.  neke  još

bilješke postoje neobjavljene i

sacuvane. to nitko nikada nije

našao   ili procitao,  a Svjedok

je o njima redovno govorio pa

je njoj trebalo neko vrijeme da

se suoci s tim   i da se na to

navikne. no, to joj nikada nije

bio nikakav prioritet jer i drugi

su joj”krali” ideje i misli, možda

je to neka raštrkana opca

vidovidost   i znanje u Duhu

zajedništva.  kasnije  je  uspjela

i  upravljati malo svojim

vlastitim duhom, sve je to stvar

čcistoce i vjere  te čcovjekove

slobodne volje.

ali  onoga  dana kada je

razgovarala sa Svjedokom o

daru, odnosno, nekako tih dana,

bila je uvjerena da je  Svjedok

procitao njezin esej  o

djetinjstvu  u  kojem ne hvali

baš previše  svoje roditelje, te

je njegova propovijed o

nužnosti poslušnosti prema

roditeljima bila suocavanje  sa

Gospodinom pred  Svjedokom  i

pukom. on je govorio   kako

ljudi blate svoje  starce  i još

izvlace korist od njih pa su cak

u stanju i prodati sve njihovo.

to je Igracica shvatila kao da joj

Gospodin predbacuje da želi

prodati  svoj esej.  no, ona ga

tada ne bi besplatno objavila.

da zaradi na blacenju svojih

roditelja bio bi odvratan  grijeh,

a osim toga, ona je uvijek bila

poslušna i nije toliko blatila

roditelje u eseju koliko je

pokušavala docarati  muke iz

djetinjstva od kojih je postala

mentalno oštecena.

svjedok  je obrazlozio kako su

starci, oci i proroci te

svecenstvo u Bibliji tražili

poslušnost, ali to je bilo zato da

prenesu vjeru, danas  se to

može puno šire shvatiti, nekada

su bili nepismeni ljudi, a danas

se vjera najbolje prenosi  u

školama i znanostima jer

obitelji se ne poštuju ili nemaju

vremena, a ima više

zlostavljanja  nego

nelicemjernog,  stvarnog

prenošenja vjere.

ali, Svjedok,  kao da govori pred

pukom, ali samo Igracici, oštro

je sudio i zanosno propovijedao

te odlucno  i odrijesito

zahtijevao slijepu vjeru i

poslušnost,  što  je bilo jako

neobicno za današnje vrijeme

te su se oboje uživjeli u

razgovor i razmjenu podataka.

to je bilo onda kada je Igracica

plakala i odricala poslušnost

roditeljima,  ali je vidljivo

klimala glavom, uzdrhtala i

zaplakana, kada je Svjedok

tražio poslušnost za Gospodina,

a to je njoj znacilo slijepu vjeru

i “vjerovanje u svaku pojedinu

rijec” Svjedokovu tako  kako je

on naglasio autoritativnim

stavom, gotovo  da je poceo

galamiti.

tim svojim kimanjem na

Svjedokove rijeci, Igracica se

zavjetovala i jamcila poslusnost,

no to nije imala prilike nikome

reci. niti dokazati.  tada je

primila pricest, iako je Svjedok

bio nesiguran, tako   je njoj to

ozgledalo kao dokaz  da ona jedno piše u

eseju, a drugo radi i to, kao da

nije svjesna, odnosno kao što bi

se i ocekivalo od psihoticara,

mogla je samo reci “Amen” i, što

je bila kruna svega – Svjedok joj

je stoposto  vjerovao i odlucio

se pouzdati u nju.

tako je Ljubav  doživjela ona, a

Svjedok je odgovarao kao iz

Gospodinovih ustiju, iako je on

doživljavao sve drugacije, ali na

slican nacin jer izmedju njih

nije došlo samo do zavjeta i

dogovora  nego do ljubavi  i

slijepe odanosti i vjernosti. to je

bio dobar trening za psihu koja

je divljala, to je  Svjedok

minimalno ocekivao i želio, no,

sada izgleda da je došlo do

puno znacajnijeg obracenja i

promjene. Igracicu  nikada nitko

nije u životu ni u čemu vodio.

Svjedok je nju čuo i poveo, prvi

i jedini.2200 Zahvaljujemo Ti,

svemoguci Bože, za sva

dobrocinstva Tvoja, koji živiš i

kraljuješ u vijeke vijekova,

amen.

objavio introspekcija 19. rujan 2012 22:09:12

—————————————————————————————————————

07032012 lgračica
Jer u ljubavi Zivjela nije nego u samoói, protiv svijeta i odruStvljavanja, nade u ljudima kojidrugi Zivot
il imali su, premnogo volje za ljubav. To u redovniötvu bilo je.
L]
Nikada ne htjede bitiono ðto nije pa tako ni redovnica postati ne mogaše.
n
L’l Kad biredovnika spoznala, a on svima mora bitisve, nije joj davao blizu, davao je ono Sto je iskala.
n Ona je iskala igru i ljubav na djelu.
E
i————————————————————————————————————————“j
3 rco3zorz Misno stavtje
Kad se pojavite na slavlju, uz andeosko pjevanje zbora, redovnike, pjevaðe I čitače te kad obred
poðne, sve što ste mislili pada u vodu. Preuzima vas ugodaj svetog slavlja i Prisutnosti, preuzima vas
istina, dostojanstvo, u svjetlu vjer opóite s nadnaravnim, utapate se u njegovoj milosrdnoj ljubavi kao
slijepa, izgubljena stvorenja koja lutaju i ne znaju niðta drugo nego, raialjene duËe, izgovarati uvijek
iste rijeði, svaki puta sa sve dubljim znaðenjem, ulazite u nepojmljivo i doiivljavate i sud i ljubav, i
strah i poStovanje, i milosrde i blaZenstvo.
Ne moZete sakriti ljubav, suze, kajanje, divljenje. Vjerniðke oði su bistre i vlaåne, tamne ili tamnosvijetle,
pomalo kao da su tuZne, a nisu tuZne samo zato Ëto su u ovoj suznoj dolini i samo zato 5to
Zedaju za svetim nego izato 5to nisu tako dobre kao On, nevidljivi, kojividi bubrege i srca.
Obuze vas znaðaj oltara, zlata, odora, svega 5to se dalo i uðinilo da biga se slavílo; cvijeóa da mu se
iskaãe poðtovanje, svijeéa da biste u5ióarili malo svjetla, vitraåa i pogleda u vrt i bijelidan da biste
spoznali da ste negdje drugdje, da ste izvan svijeta, izvan sebe, da vrijeme i protok vremena uopóe ne
postoji; znaðaj ljudi preko puta i njihove sluZbe da biste imali predstavnike i zagovornike jer vi sami
sebe predstaviti ne moZete ni zagovarati; zagovaraju vas va5a djela koja polaZete na oltar da biste na
kraju poloZili i samu du5u.
Ona je Zeljela ostati prisebna, aktivna, budna, dostojnija i grijeËila je u tome, ali nije mogla odoljeti
Njegovoj divoti, a da mu ne ponudi neËto viöe, najviSe 5to moZe u tom trenutku, a to je bila upravo
dobra usredotoðenost i ljubav prema svim svetima i to sve istovremeno u prepuStanju, slabosti tijela,
klonulosti duðe izaljubljenog, zarobljenog Zivoga duha svoga. Dobrovoljno poniZavanje ratlalo bi
plodovima kakve je poznavala, ali bije uvijek iznova iznenadili: osmijeh, pjesma, rijeð, spoznaja,
usliðanje, odgovor,ljubavna izjava od koje je Zivjela danima kao da lebdiiblagovanje Presvetoga, taj
tako lijepo pripravljen trenutak kojije on sam tako uredio; taj ðas najtjeËnje, najintimnije duhovne
povezanosti u zajedni5tvu i u oõitovanju velikog savezniStva koje nikada neóe biti razrijeðeno i níkada
se neóe zlí moéi imije5ati u taj savez, moZe se samo kínjiti u trenutku kad kolone i redovi vjernika
uzimaju priðest i kad se gledaju oöi u oði sa saveznikom.
Nije sveóeniku Zeljela predstavljati dio tijela, dio mase koja ponekad govori u prvom licu mnoãine.
Ona je govorila u jednini, za sebe, sve je shvaóala osobno, ona je za sveóenika kojí predstavlja drugu
4oäansku osobu ieljela bit.treóa boZanska osoba na osobnoj, nutarnjoj, jedinstvenoj relaciji, ona je
Zeljela koncelebrirati, ona je izjavljivala ljubav idavala mir kod priðesti, to je za nju bio individualan
trenutak i autentiðna slika vjeðnoga Zivota, blaZeno gledanje iz kojega ima proiziói stvaranje.

————————————————————————————————————-
13032012 Hram
Doöla je do crkve, bila je to niska gradevina, nalik na kakav hram. Sve Ëto je nauðila, bila je igra.
Drugo nije znala nego igrati. ðempresisu ðumili, okolo  polumjeseca se crvenilo mraðno nebo. Netko, a
znala je i tko, se poigrao s njom jer to je zaista bio Hram. Odluðila je prihvatiti to zdravo za gotovo.
Prva osoba koju je vidjela bio je Uðitelj. Gledao ju je nekako åalosno i upozoravajuóe, öto je znaðilo da
bitrebala biti bolja, odnosno, da se izgubila dok je prolazila kuSnje. Jedva nekako prihvatitu ðínjenicu
da nije dobro igrala iako je dobro znala da previSe luduje iðekala upravo dugaðko vrijeme korizme da
se skrasi. Al¡ Uðitelj ju je neizmjerno volio i bila je sretna ðto óe se iskupiti, znala je da ima
moguénosti. Poärtvovno je nosila sebe, ne obraóajuói paZnju na ljude i na redovnike, 5to je bila kobna
gre5ka. Nekih se dobro sjeóala joö izvremena Uö¡telja. Osjetise kao kod kuóe Srce joj poðne ludovati,
bila je opuStena i zaigrana kao malo dijete, sretna 5to je najgore proölo, ali zbunjena ðto je joð Ziva i to
viöe Ziva nego Íkada od kada pamti.Zadala sije neoprezno najstroZa pravila zbog Presvete Ljubavi, a
nije bilo nuZno da igra traje pod svaku cijenu. Predavala se potpuno, zaboravljala bi da je u igri,
sjeóala se kako joj je nekada davno dolazilo da pobjegne.
Jedan od redovnika se pomalo igrao, on je bio jedan od svjedoka. lzgledao je kao da ju ne poznaje ba5
dobro i kao da ju prihvaéa olako. Da lije to saZaljenje ilijoj se ðini? Olako je svjedoëio njezinim
kuSnjama, kao da to nije bilo ni5ta; vrijedno po5tovanja, ali niöta straSno. SaZaljenje? Osjetise
prozvanom. Obrati mu paänju i reðe mu da se kaje pred njim zbog ludovanja. On, kao da ni5ta nije
slutio, prihvati znak paZnje s njene strane. Ona ode i napisa pjesmu o svom Zivotu kao o imenu svome
za vjeðnost i sutradan bez ikakvog plana ode u Hram.
Svjedok je govorio o imenima koja ljudi mijenjaju i kojima oznaöavaju bitne toðke svojih Zivota, a kad
vidje njeno iznenadenje i zateðenost od tolike nagle povezanosti njihovih misli, skrene temu ilijoj se
uðinilo zbog njegovogbrzog, znaðajnog pogleda. Ona podigne obrvu, a on jedva zadrZipodsmijeh ili
osmijeh. llijoj se uðinilo. Jedno je uzela kao sigurno: igra je zapoðela.
Zatekne ga na samo s nesta5nim osmijehom i reðe mu da je posljednja vaZna osoba u njezinom
Zivotu, upravo zbog toga 5to je svjedok, sada, kada je Uðitelj otiSao. On vrlo smireno reðe da su mu svi
ljudivrijedni. Namjestio je ljubaznost na lice pa ju je zasmetalo 5to je izgubila glas. Ne pozna on nju,
no, to nije bitno, on mora shvatiti koliko je Uðitelj vaZan i koliku vaänost ona pridaje Svjedoku kao
posljednjem igraöu svoga Zívota. To je zasluZivalo vi5e od ljubaznog osmijeha, on mora znati da se
trese zbog snage i veliðine svete poruke njezinog najduScfevnijeg Ìivota i da nije samo jedna od
njegovih oboZavateljica; imala je za njega dar i oðekivala je da ée mu ga predati, 5to prije, to bolje.
On mora znati. Pogleda ga brzo, znaðajno i ode. I ona je imala svoj poziv koji nije niöta manje vrijedio
od njegovog, Svjedokovog.
Toga dana, kad je veé vrSila pokoru, napisa svetu pjesmu i to svojim Zivotom tako da je njezino ima
zapravo bilo potpis pjesmi koja je slavila Svetoga. Naravno da je govorila o povezanosti svih svetih, i
Uðitelja, sa svojim zavrSetkom te je postavila Svjedoka na kraj. Odluðila se povuói u pokorniðko
slavlje.
Noó prije slavlja obuze je groznica. Pisala je Svjedoku, slavila je ljubav, molila je i dozivala i prepustila
se igri bez strogih pravila. Riskirala je puno greSaka, praznovjerno je traZila dijalog s ljudskim biéem
bez dublje primisli na Gospodina, no, On ju je vodio do nepreglednih prostranstava duha, kroz vruóicu
i maËtu spozna da stoji iza svojih rijeði, ma koliko lude bile, spozna da je igra na vrhuncu i da je
straöna ipredivna. Rizik je bio ogroman. Kao da leZina rubu ponora, pred jutro se ukoðiizaspiu stavu
mirno na sat vremena.
Stigla je u Hram tri sata prije nego 5to se Svjedok pojavio te se pogleda5e pRe O Svetim i pukom, svim
svetima iandelima.
Bio je ljut i sarkastiõan zbog njezine igre, zbog svega 5to mu je govorila u vruóici. Postao je strastven,
ogorðen, nemilosrdan,traäo je slijepu vjeru i poslu5nost, prvo roditeljima pa dalje; ona se smÍjala pa
plakala zbog njegovog nerazumijevanja, odbila posluSnost roditeljima, vrteói uZasnuto glavom i
klimala glavom na zahtjev slijepa povjerenja; bila je spremna oslijepiti za Svjedoka. Ljutio se jer se
poigrala Najsvetijim a ona mu nije mogla pokazati da po Njemu i ðini to 5to ð¡ni, da je blaZena i da je
igra poziv. On se ljutio zbog idolatrije. Kako ljubiti, ako ne u ðovjeku? Ako su mu svi vaZni, koliko su
mu zapravo vaZni pojedinaðno, da li ljubi, koliko ljubi?
lzgledalo joj je da je razoðaran, pogleda je neodluðno zbog ljubavi koju mu je iskazala. Ona ga
pogleda, odjednom potpuno sabrana i sretna ðto mu je predala dar. Morala je izdriati njegov dug,
upitan pogled; pitao ju je da lijo9j je uopóe stalo do Njega, kakva je to njena vjera. Da, gledala ga je
mirno u oði, jesmo li, dakle,saveznici u Ljubavi…jesmo li?
On polako, ðvrstim pokretom palca , utisne hostiju na njezin dlan, odluðno i njeäno, izgovarajuói r’rjeði
Save{¡: Tijelo Kristovo. Ona vojniðkí odbrusi brzo i odr’rjeSito Amen, okrenu se i ode moliti. Znala je da
óe se utopiti u predavanju sebni primanju poduka redovnika svjedoka.

LJUBAV  NA  DJELU
oTo32orzljubav na djetu
Tiho govori du5a redovnika kao najtananija ptiëja struna, a jaka je i ðvrsta kao stijena. Njeãna je kao
kakva djevojöica ðto jo5 ni protepala nije, a kritizira o5tro svojom nevíno5éu tako da se posramite bilo
koje svoje misli. Mislite da vam igra majku, oca, brata, da vam je najZarði ljubavnik kakvoga nikada
neóete imati… ali redovnik ne igra, on to zaista jest. Ako dode netko, kao lgraõica, tko se äeli poigrati,
zna se redovnik igrati i Salití, a misliti potpuno ozbiljno. Kad se ígrate s redovnikom, puno óete dobiti i
nauðiti; znale su padati suze djevojaöke u takvim igrama; i uv’rjek éete ízvuói kraéi kraj. lgraðica je
igrala svim srcem i nauðila iliotvrdnuti, iliomek5atiduËu toliko da na kraju igre mirnim osmijehom
otprati redovnika kojije odlazio zauvijek, u ime Onoga kojega nikada ne smijete zaboraviti i radi
kojega ste se zapravo i poõeli igrati. U njegovo ime imate biti odani svom suigraðu, morate ga
oboZavati, morate mu se predati iostati mu vjernicijeloga Zivota; straðnu su potrebiti ljubavi i
paZnje. Nisu taSti ili slabi, i oni plaõu, alí ne dok propovijedaju, ne izvana. Oni ëak izdrZe da ne zakaSlju
cijeli sat iako su moZda prehlacfeni.
lgraðica ih je sve voljela i to nakon ðto je voljela samo jednoga kojije, naravno, bio u velikoj milosti i
kojega je voljela pruoga i najvi5e. I nije ga ni u ðemu pogreöno razumijela. Nijedan joj redovnik nije
obeéao nikada ni5ta. Ali dobivala je puno, dobivala je sve Ëto je poZeljela, ponajviSe ðak i
razumijevanje i posebnu paänju kad bi se pona5ala neljubazno ili posebno gre5no. Od njihove
ljubaznostibise posramila ipokajala, popravila inauðila. Ona je, na prÍmjer, patila jer je bila gruba
osoba, öto za åenu zna biti vrlo neugodno, za nju je to bilo kobno. No, nije bila ðudoviSte, duöu je
razradila posebno za potrebe igre pa je tako i znala zadriati se njeZnom dulje vrijeme. Tako njeãna
kao redovnik nije nikada znala biti. Jedan joj je to i pokazao, prihvatio je njezina pravila igre. I shvatila
je kako njezina grubost djeluje loSe na ljude. I njezine igre. Osjeéala se kao monstrum. Nije zbog toga
patila, shvatila je i uloZila trud da se ne uvrijedijer je istina pogodila pravo u cilj. lskupila se je. I
pripremila na jo5 veéu iskrenost, na novo obraéenje. Znala je da ne umije postati njeZnija, mogla se
samo udaljiti malo, skrenuti pogled, gledati neutralno, povuói se u sebe i sliëno. Ali to je bilo upravo
ono öto ju je smetalo kod ljudi: öuvanje i sakrivanje osjeéaja, ëuvanje äivota, du5e. Time bi, po
njenom, osjeéali ispadalijaði nego 5to su zaista bili.

———————————————————————————————–
08032012 obiðaji
. Redovnik se zna na kratko povuéi kada spozna da ga netko posebno ili malo viSe treba i da ga je
: 1n1 zaintrigirao. Kod njega se desi ljubav na poseban naðin, to je dio njegovog posla. Kad shvatida se je u Ll svom predavanju ljudima, jednoj osobi predao ví5e nego 5to je oðekivao, mora se sabrati i priznati
n sam sebi da je do5ao ðas da odgovori na silinu zaljubljenostijedne osobe, a da pritome nikaoga
t_l _. – , drugoga ne zanemar¡ i da, ff mg.guónosti, dozvoli ljubavi da ga nadahnjuje kako bi je podijelio svima.
ßut¡tn Dogodise da se poöne bavitiswarima i propovijedatistereotipno da bisiostavio mjesta za tu
n posebnu ljubav. Ali uglavnom redovnik pripravno doðeka ljubav jer ljubav se po5tuje medu svim
l. : ljudima iZelise dijel¡ti.
f,l lsto tako, lgraöica, kao osoba koja je oëitovala svoju osobnost prema odredenom redovniku, ima se
L:l ponaðati potpuno odgovorno u slavljenju ljubavi. lzmedu ljubavnika mora se vidjeti duboko
po5tovanje i revnosna odanost te odredena vrsta vjernosti koja se iskazuje posebnom paZnjom rì
I I prema ljubavniku, ali i posebnom paänjom prema svima drugima jer tada mora iz paZnje izviratijasna
Li spoznaja da ona odredenu osobu jo5 vi5ä pazi i ljubi u ljubavi prema Onome koji ih je potaknuo te da
r:, su u Njegovoj milosti. Takva suradnja ne moZe izostati svih prisutnih sudionika proste jedne t’l
L i zaljubljeností.
f I Dobro je za redovnika da ima barem jednu takvu ljubav jer ga ona sokoli i nadahnjuje. MoZe ëak i na
t j vlastitom primjeru propovijedati prema zadanoj temi. Zavisi od struðnosti i iskustva redovnika kako
óe ljubavnika uklopiti u propovijed, odnosno, ono 5to je o njemu ili njima i sebi spoznao na licu
f ‘ mjesta.
lr
Moglo bi se reéi da se Onaj,zbog kojeg se ljudi ljube,Ìeli igrati i kroz igru iskazati svoje prisustvo i
l-i solidarnost sa svojim stvorenjima. Kroz igru idramu uöi se najlakðe, a moZe biti i najljepSe, najdivnije, tLìl moZe biti u äivo.
tt.t.i lgraëica je doåivljavala trenutke kad bi se zaigranost i ljubav, koja je krenula od njezinog oðitovanja, t-j Sirila na narod. NajljepSe je kad dodete slaviti ljubav pa kraj sebe doZivljavate primjere Zarke ljubavi
_- te sudjelujete u slavlju na potpuniji i stvaralaëkiji naöin. Ljubav to äeli, Ljubav nas sve uði kako je nl.i sveta.

——————————————————————————————————
U + 080320L2 obiëan ðovjek
nti ti
Redovnik vidi vjeru ponekad. Nekada jako dobro. Vidi i ljubav, a vidi i oðaj smrtnika kojije prah bio i u
tni prah ée se pretvoriti. Gleda suze stalno. Da nema u njemu ljubavi, kako bimogao datisvakome ðto L¡ mu je potrebno: utjehu, blagoslov, ospovijed, savjet. A on je obiöan öovjek. lli ke barem nekada bio i
rì sam obiöan ðovjek.

tj lgraëica je Zeljela imati tu jakost kakvu imaju redovnici; bila je, dapaöe, s vremena na vrijeme
re::r opsjednuta miSlju da se zaredi i ode se negdje trapiti u samoéi ili uvoditi nekoga u otajstva. Zeljela je
lIr I biti mu5ko, samo zato da docfe u takve okolnosti da se moZe zarediti i iskusiti to preteSko zanimanje.
Priðest primala je vojniðki, odrije5ito. No, bila je zadovoljna i u svojoj äenstvenosti koja joj je donijela
I j majöinstvo i koja joj je omoguéavala ljubiti redovnika onako kao je najsvetije.
l_J
Sto je drugo i ljepSe mogla poZeljeti: brak harmoniöan, pun dubokog razum’rjevanja, bez svade. Kad bi
n ido5lo do nesporazuma, rijeSavao se u istiniodmah, lukavo, duhovito, sudjelovanjem aktivnim obiju
LJ strana u braku, a öesto i uz sudjelovanje braóe I sestara. Lijepo je doóí na mjesto na kojem svi navijaju
samo za jedno: za ljubav.

UČITELJ

Uspomenu je imala na najdivnijeg redovnika, najskromnijeg, najstarijeg ionoga kojiju je uðio. Nadala
se da je dobro uðila, ali nije bila ista poslije, kada je on otiËao. Tada je slijedilo njezino veliko
obraéenje. Muku je imala, nije niznala koliko dugo jetrajala. U bolnicije primila bolesniðko
pomazanje. lmala je snage, imala je svijestí. Darovi Duha Svetoga poëeli su nicati i odrZavalije gotovo
kao zdravu osobu.
Odlazila je povremeno na ispovijed. Na slavlju nije mogla provesti nitrenutka. Smrt je nije zanímala.
Jedva je molila. Tada je ostao ovaj mladi redovnik ijoi neki. Godine su proöle dok joj nije postalo
bolje.
Vratila se, mislila je na na izgubljene redovnike i na svoju vjeru. U Hramu su je gledali blagonaklono.
No, ona sevratila euforiðna, pisala pjesme, pjevala iigrala se. Onda je zakljuðila kako je za njezin
proces obraóenja za Hram veZe upravo on, taj mladi redovnik. Osjeóala je da je taj mali ðudo, da je
susret s njim neko ðudo zasigurno. Sanjala ga je. I zaigrala jo5 jednom, cijelim bióem.
Sada se pitala hoóe lita igra biti prekinuta ilizabranjena ije litoliko ostarjela. PoZeljela je da njezin
odlazak poprati taj daroviti malac, zadnja karika u otajstvenom lancu, zadnji i posljednji dodir sa
starim uðiteljem. To bi bilo grandiozno za njezinävot,za njezino kasno obraóenje. To bi bio dug i
odavanje poðastijedinome Uzroku svega i njoj samoj, njezinoj vjeri, historiji njena otajstvenog ãivota.
Zaista je odluðila prestati ludovati lmala je vodstvo i to imala je vodstvo dubljeMotajstva. Sjeóala se
Uð¡teljev¡h iijeði: rijetki ostaju. Bilo bi dobro da Svjedok ostane jo5 neko vrijeme. Njoj bi to
odgovaralo jer su bili najtjeðnje povezani.
Uð¡telja je uvijek osjeóala kraj sebe íto dobro. Nije tugovala za njim. Ali to je morala pokazati. Taj
mladi Svjedok Uðiteljeve ljubavi i njene govorio je kao da ju pomalo saZalijeva. Nije ju bilo briga 5to je
netko saZalilevSrali upravo on, Svjedok? MoZda je samo ielio skrenuti njezinu paZnju. Mora da je
imao ne5to viSe za reéi, kad je veé tako dobro primao duhovne poruke za koje ona dugo nije ni slutila
da moZda ponajvi5e idu preko njega. MoZda ju je htio trgnuti, probuditiidozvatijer nije dolazila
redovno u Hram. MoZda ju je zvao k sebi. Bio je radostab kad su se rukovali, a kasnije, kad su se sreli
jo5 uvijek joj je izgledao kao da uåiva ull9no¿o{lur[om odazivu.
Konaðno, nakon Sest mjeseciludovanja, navijanja i pjevanja, netko ju je prihvatio. lto on, tako
samozatajno.
Reklo bi se da je paranoiðna, i to je istina, ali tako je daleko logiðno ðitanje duhovnih poruka od
obiðne nesuvisle manije proganjanja. O, kada bi psihotiðarito znali, kada bi priðalí lijeðnicima.
Opet se sjeti nekih dogadaja. lzgradio je, zadubi se lgraðica u znatiZeljno razmatranje paranoje,
shizofrenu mreZu oko nje ipromatrao je kako u ljubaviOnoga u ðijem se domu dobro osjeóala,

t f najbolje, prÍhvaóa dobro i zlo iz te mreZe öto se plela oko nje dok su neka braóa i sestre kolutala Ir -. ocima i uzdisala. Srce joj poskoði kad se sjetila kakve sve predstave je moZda ba5 Svjedok pustio da se irr
I I dogadaju kao da se njega to ne tiðe, a niti nje: jaukanje bolesnika, opsisivanje svetaca po njoj, po .tt
njezinom izgledu, odjeói i knjiZicama, po njezinom ponaSanju.
n Znala je, on je za nju molio. I ona je molila, po svome. Za njega.Ta, dobila je molitvu za sveóenike. !
, . Prisjeóajuói se njihovog dugogodiðnjeg poznanstva, pomisli kako neóe moói ostati mirna, sada, kada je
11
I ì stala i odluðila se na obraóenje u korizmi, i kada se mreZa preklopila nad njezinom glavom, L-r ostavljajuóijoj malo{vjeiegzraka, potpunu slobodu izbora. Bjeäatiiline? Ne, nije imala ninajmanje
¡1 volje pobjeói, planirala je sebi duhovnu obnovu pa óe je i sprovesti, uz pomoó Gospodina.
ll t:
f—l
I I Kako bi se Svjedok osjeéao kad bi ona pobjegla? ll
rt O, da, zvao je, njeZno, nenametljivo je okrenuo svijet samo zato da joj kaZe: doĐi.

——————————————————————————————————
rco32oL2 Nedjetja
Jo5 jedan dan ijedna noó. Molila je za duhovna zvanja, za sveóenike i usnula predivan san koji je
otjerao jednu malu noénu moru. Odmah je napisala kratku priðu o tome 5to je sanjala. Priða je bila
znanstveno . fantastiöna, o ljekovitom klonu, modro-bijelom patku kojije kao djelomiöni robot i
medicinsko- pomagalo postao djelitelj opt¡m¡zma i sreée. Njegov smijeh je bilo ne5to najljep5e 5to je
doZivjela isanjala. Nevino stvorenje, sveto.
Nedostajala je molitva jutarnja, subotnja, stvarno Zivotno sveto jutro sadaSnjice, bez magije,
telepatije, praznovjerja i znanstvene fantastikgrlnala je da ée moliti i kontemplirati jer, kad bi izmolila
tu molitvu za sveéenike, bila je radosna, a radost joj je bila i najboljl dokaz da nije u teZem grijehu.
Nije bilo ni trunka tjeskobe koja se imala javiti kao popratna pojava lijeka antipsihotika kojije
redovno dobivala u injekcijijedamputa mjeseðno. Osim te, imala je i popratnu pojavu umora i
iscrpljenosti, tako da je nauöila rasporedivati snagu, miSiénu, mentalnu i du5evnu, na cijeli dan. Psiha
je najvi5e sudjelovala u svemu, i emotivno doäivljavanje, a odmarala se jedino kad bi pisala, crtala ili
modelirala glinu; zato 5to je to bio slobodan kreativan opu5teni rad, pun nadahnuóa i slobode ideja
bez predrasuda. Sve ideje koje bi ljudi nazvali luckastima, nekonvencionalnima, ona je bacala na papir
i odmarala duËu. Ni u snu nije se psiha odmarala. Tako je valjda kod svih. Zato je uvijek, posebno u
lijeðenju, vaäno imat¡ prostora za hvatanje nadahnuóa jer jedino stvaralaStvo moãe lijeëiti kao 5to je
ono ijedina stalna djelatnost Onoga kojije nju mamio da se igra, stalno i najviSe s ljudskim du5ama.
Neopisiva potreba za igrom bilo je uranjanje u otajstvo, kada ste veé dovoljno iskusni u trpljenju,
bjeZanju od grijeha i moliwi. lgrajuóise njeäno s osjetljivim du5ama, mogli ste im datiozdravljenje,
opuStanje da isamidodfu do slobode, skidanjem barem od nekih okova predrasuda, slobode koja
daje 5a5ave ideje koje zapravo i nisu tako luckaste nego su normalne, zdrave, ljudske i koje su
poëetak radosti i igre. Ako du5a nije djetetova nego odrasla, jako je vaZno temeljito se ispovijedati.
lspovijedanje nije nikakva psihoterapija kao lijeëenje nego je nuinost. Jedan grijeh vuðe za sobom
drugi i onda nestaje radosti, Zivotne harmonije,f i logike. lzmolila je . Bilo je 07:05.
Sjetise opet pro5le nedjelje i propovijedio imenima io tome kako Svjedok propovijeda kao da ðita
njezine örðkarije. Zato sve ovo 5to piSe mora naóisutra odjeka. MoZda najvi5e pjesma kao slava
Njemu i ljubavna poruka Svjedoku u kojoj nagla5ava Uëitelja i zajedniStvo u kojem je Uð¡telj prvi, ali
Svjedok posljednji redovnik u slijedu ka otajsWu.
Kad je pogleda izravno, reðe joj da je lijepa. Tada jo5 ona ludovaöe. Po tomu svi koji su Zeljelije
upoznaSe. Moäda ion. MoZda mu se svidje ona. To bizaista moglo ispasti lijepo, kroz molitvu i rad.
Ali i greöke znaju biti urnebesne. Ali 5to volimo kad volimo nekoga, zar ne volimo njegove .ane.n=
Moguée je da mu je lijepa, öto je za zaljubljenu lgraëicu bio najveéi kompliment i radost.
t j Reðe Uëitelj jednom da nemaju dovoljno Zenskih duSa u redovni5tvu. Jedan je bio momak kod
Uðitelja, mrk i crn kao smola, kreativan i zanimljiv za djeëicu, veoma ozbiljan. Plijenio je paãnju
l-l redovniStva i svekolikog puka. Zavolje ga kao brata, mladeg i divljeg, kao 5to je ona divljala u sebi
t I zbog poku5aja da uëini ljude ozbiljnijima prema Gospodinu. Jednom mu pride blizu. Njegov glas
zahrapavi i zadrhti, ruke mu se tresoSe kod podizanja, a ona, pogodena, pokleknu, jedva dodekavSi
ft
[ ì da klekne . Momak je brzo otiSao dalje. Onaj poslije je bio blagoglagoljiv i iskomplementirao svoju
ljubavnicu tako da je rastanak bio dramatiðan, isplakala je nekoliko rupðiéa i nikako nije dolazila k
¡l sebi. Kasnije se udala. Ali to nije to. To nije redovni5tvo.
tl
t-tr
I i Poslije Uskrsa bit ée smjena, ot¡ó¡ ée netko, novi dolaze redovnici. Hoée li Svjedok otiéi? Osjeti lagane
leptiriée panike u trbuhu na tu pomisao. Mora iskatiodgovor: hoéeö liotiói, kako da nastavim?
l:,;i
LJ
…. Poslije Uöitelja je do5ao Govornik. Odmah na prvom susretu, ona se rasplaðe konaðno kako bi mu za
i I upoznavanje dala na znanje da se prilagodava novome. Za njim je do5la ljubavnica. Obje su bile u igri. tl
lgraëica se povlaëila ili igrala kad ljubavnice nije bilo. lmala je svoj odnos s Govornikom, razvijali su
l.l prijateljstvo. Ljubavnica se nadala. Nije paäljivo sluSala, nije imala pokornosti. Govornik je imao puno
i j posla s njom. Kad je otiðao, otiSla je i ona, moZda opet za njim.

———————————————————————————————————
i:l lo 10032012 Nedjerja 2
ntl lrl ‘ Poslije priëesti i molitve osjeéala bise bolje nego poslije dobrog ruëka, dobrog ljubavnog odnosa,
f: dobro uëinjenog djela; odmornom i okrijeljenom, dovr5enom i potpunom iveé iz navike pripravnom
il da ode iz Hrama u svijet. Bila bi nedodirljiva. Kada bi imala snage doéi svako jutro i svake veðeri.
Fl Voljela je imati svog redovnika, jedinog prijatelja, kako je ona shvaéala prijateljstvo iako bi bilo
tl nemoguée tako ga ostvariti. Zato je birala suigraëa. Drugaðije nije ni znala. Tko od redovnika moäe
biti bolji prijatelj, kome moåe oðitovativjernost i odanost, kome moZe pruäiti paänju i razumijevanje i
n ostati zaista potpuno slobodna. Gdje moZe naéi takav odnos bez predrasuda? Gdje moäe uëiti ljubiti i iIi j õiniti 5to joj srce poäeli?Gdje m9oäe vjerovati i pouzdati se u ljudsko stvorenje?
rr
ti
I 5to ima ljepSe od ljubavne igre? Od Zivoga duha? Od promatranja i upoznavanja nekoga kroz
n upoznavanje sebe samog? Ne odlaze oni bez veze nego da se ne bi vezali, izmedu ostalog.
{_l
Ni ona se nije äeljela vezati. Za to nije postojala opasnost. Samo je ãeljela igrati poSteno. Doéi i Zeljeti
t-ì
I, I susret. I oëekivati isto. Zelju za susretom. Stvaranje nadahnuéa.No, ne nuZno jer Duh puËe gdje hoée.
lJ MoZe bitijedna vrsta traóenja zajedniökog vremena. Kako se slobodno vrijeme moZe najbolje
.’-. upotrijebiti? Na slavlju, naravno. Bez pripreme. Bilo kako. Doói i reéi: evo me, veé je bílo mnogo.
————————————————————————————————————–I
Ì\ Loo3zo,2Nedjetja 3
tll
t’ ‘ 19:00 lako je proSla noó bila ðudesna zbog lijepog sna, lgraõica veðer uoõi susreta viSe nije bila
f sigurna da ée mirno zaspati, da ée noé mirno prespavati. Velika je Zed primila, znala je da mora
t izmoliti i Ancfeo Gospodnji i molitvu za sveéenike. Tako nespokojna duöa posta kada mrak se spustio,
tajanstven i romantiöan i pitala se nije li obiðna baba koja nema pametnijeg posla nego äecfati za
fìr
l’; znanjem. Nije imala dobru koncentraciju za ðitanje. Kupka ju je iscrpila. Uredno je ispila lüek koji bijoj
r—pomogao da zaspi. I dobar je protiv nemira. Ali srce, ono je stajalo u grlu. Evo, 5to je sama sebi
,…. priredila, neizvjesnost. S Uë¡teljem je uvijek imala mir. I kada je spoznala da ga jako voli, bila je
I notpuno mirna. Ali ona je od novog lijeka straSno oZivjela i bila sretna 5to je joö od Zivota dobila na
dar i nije mogla mirovati.
T:
I i Uzbucfenje je poraslo zbog nade u susret sa Svjedokom. Odmah odluëi da ée iduéi tjedan iéi na misu
svaku veðer. Bila je veé treéa korizmena nedjelja. To ée ublaZiti njezin nemir.
r- I Mora da ,, taj nemir i uzbudenje ne izlazi samo iz nje. Da li da se ispovijedi? A ako nije dostojna igrati
se, nece joj kruna s glave pasti. Dovoljno je da pohada misu svaku veðer. Mora se organizirati tako da
t
’ se popodne odmori. Predugo je to bilo 5to je odluðila na nekoliko dana ne doéi.
t
Da lije nemir stizao iz Hrama? Tamo nije bilo nemira, ako ne dode5, neée5 nikoga uzrujati. Ona je
f- trebala redovnike, a ne oni nju. Sve svoje darove da baci, nerazvijene, ali ãeljan je duh bio leta. No,
i . nema korizme bez pokornosti. Nauðila je, nije samo znatiäelja, treba posluðnost. Ona nije od malena
äivjela u vjeri; bila je zaribana, polupana, pokvarena, dok se nije krstila. A sada ima prihvatiti da je
I stara i bolesna. ldealno za pisanje, za umnoZavanje dobivenog, za razvijanje dara pisanja.
j
,.. Bila je sama sebi dosadna. Nikako da se prikljuöi na molitvu. Mrzila je duhovnu lijenost. Jutrom je
I bolje pisala, veðerima je bila umorna, a od pro5le nedjelje i uzburkana. Za5to se jednostavno nije l- nastavila igrati i ludovati? Sto ¡e Sv¡edok uöinio? Jednu gestu, jedan pokret bez znaðajnog uëinka. Njoj
t t je do5lo do svijesti da je ne5to pogrije5ila. I pokorila se njemu. Naravno da joj on ne vjeruje ba5 puno.
IL Nitko joj ne vjeruje. A ona je znala da bi mogla biti disciplinirana, samo je trebala to Zeljeti, zbog svih
svetih.
t”t_ lzmolila je za sveéenike. Poslu5no. A onda shvati da joj smeta odjeljak u kojem se Marija moli kao
Ëtovana od pradavnina. Mi nismo taj narod. Tradicija nam u molitvi nije nikakav razlog da zbog
i nekadaSnje vjernosti danas molimo kao da danas nismo vjerni. Oëe na5, daj nam kruh danas. I tako
L-, se molisvakidan: Danas.
——————————————————————————————————————

U, Nedjerja 4
24:00 Nije joË spavala, sagrijeËila je, pokajala se, rasplakala, ustala i pripravila crnu kavu. Joð nekoliko
sati… doói ée na ispovijed, sjesti u klupu s podoönjacima i krvavih oðiju i neóe oðekivati niöta. MoZda
milost. Grijeh je bio malen, nije bio smrtni grijeh; kontemplirala je Jedinoga, izgubila Svjedoka i pala u
prazninu duha. Nije mislila na Svjedoka kao na nekoga tko ima spol nego kao na poslanika, sveéenika,
a zapravo ga se nije ni sjetila.
Zeljela je odmah sve nauðiti, pogrijeðilq ja. Nije smjela sumnjati u Svjedokovu aktívnost. Morala je biti
vjerna, stvarnije od prehlade, kave i cigarete. Te stvar¡je samo ometaju, dobile su jako negativan
prizvuk.
Pred jutro je jedva malo, na kratko zaspala. Bila je umorna i iscrpljena.
U Hramu podoðnjaci, suze, strast, pokora, kritika i njeno predavanje, iöekivanje da dobije priðest.
Bila je tu veðer ponovo u Hramu.Rekoöe joj da ne dolazi ispovijedati male grijehe, 5to je njoj znaðilo
da ima neki veliki koji ne vidi. Praznovjerje, uniZavanje Prisutnosti, blud?
Velikigrijeh bi bio da od ðovjeka pravi idola, upotrebljava svete rijeði.
Kako nisu oboje spavali, tako su spuStenih kapaka slu5ali pjesmu.
A naveðer, redovnik je gledao u nju paåljivo iiz pozadine. U jednom trenutku, kad je pogledala,
morala je pocrveniti u licu: stajao je Svjedok u habitusu crne boje koja mu je dobro stajala, s crvenom
trakom oko vrata, zlatom izvezenom, koja mu je sezala do struka, bio je lijep. Gledao je u nju,
nevinom, iskrenom ljubavlju. Ona spusti pogled kao da neðto traZi pa ga opet pogleda: on je
netremice gledao u nju, grickajuói usnice. Zar nije oðekivao da óe se pojaviti istog, neprospavanog
dana?

————————————————————————————————————

Ako drhtim

Ako drhtim pretjerano,

ti me ublaži

svetinjama.

Ako ne dođem rano,

ti me potraži

molitvama.

Ako se sakrijem malo,

ti me povedi

govorništvom.

Ako je slutnje nestalo,

ti me dovedi

pokorništvom.

Ako me nema,

ako me uopće

nema, ni za lijek,

ti se spremaj

za zazive opće

i čini to zauvijek.

objavio introspekcija 28. ožujak 2012 8:19:26 |

OVO KAO DA JE PISAO SVJEDOK KROZ PERO IGRAČICE, BILI SU  JEDNO.

—————————————————————————————————–

lb Korizma
Znala je ugoditi, opet je bila na veðernjoj.
Molila je po svom, nije bila Ídealna ta veöernja, njoj malo iscrpljujuóa, statiðna, preduga.
Najveói dar kojije u svojoj pokori veé poðela koristiti bila je spoznaja o neopisivoj, predivnoj, nikada
nasluóenoj nevinostisvjedoka. Upoznala ga je zasigurno, uvjerena da ga je dokuðila u srZi: bio je lijep,
prelijep, nevin i toliko nedirnut da je ostala bez misli, zateðena, i osjetila se zlom pokraj njega. Ali
imala je jednu utjehu, pokazala mu je da je odana do kraja, da ga nije prevarila ni povrijedila. Budite
nevini kao janje i lukavi kao lisice.
Ona pomisli da je onaj san o patku koji se tako lijepo, njeãno i dobrohotno smijao bio znak da ée sve
biti u redu ida joj je savjest u priliðno dobrom stanju. Bio je utorak ispremala se opet na veðernju.
Htjela je pisati. Vidjela ga je, prio5ao je kao sjena. Kako je bila slijepa, Svjedok je traZio slijepu
poslu5nost i tek sada je zavrËila reðenicu koja poðinje sa ,,sluSajte roditelje” – da dugo äivi5 i dobro ti
bude na zemlji. Svjedok joj je Zelio dobro.j, a ona se osjeóala nepotrebitom dugoga åivota. A on ju
tako prostodu5no i öisto voli i åelijoj toliko sve najbolje da je cijelu predstavu odigrao. Tko ne bi
poZelio nekoga jaðega od sebe? Zaspala je bez ikakvog nadahnuóa.

—————————————————————————————————-
T\ Korizma 2
Svjedok je vodio kriini put tako da je shvatila da mu nikako nije dorasla. Njegova kontemplacija,
naravno, bila je kontemplacija vjernika, zdravog zrelog mu5karca koji se melakoliðno i njeZno, opet
tako nevino, ðisto, bezgre5no, sav predaje Muðeniku i njegovoj Majci.
Hram je bio pun Çjevojaka koje su nestale kad je Svjedok otiËao. On je bio usamljen, on kao da neóe
imatiljubav W neku svoga Zivota.
Pjevali su poslije o ljubavi, duhovnu ljubavnu pjesmu igledali se u oëi kao dvoje male, vesele djece.
Adorirao je o novom poöetku í predanosti. Zaustavio njeno ludovanje. Molitvom.
Primjetio je njezinu odjeóu, bio je sretan, govorio je ,,prekrasno” Zbog njezine drastiðne promjene.
A njoj je tako malo trebalo, Svjedok je pomaknuo brdo koje je do5lo k njemu, staro, pohabano, ludo
brdo se pomladilo i doklipsalo. Da, ona je dobila brzo usliSanje.
Svjedok je bio hrabar i onda kad je izgubio nit i kad je bio srdit i tuäan i kad je cijeli puk poremetio
pjevanje. Nije mu bilo stalo 5to óe tko reói i da li ée dobiti ukor.
Da,za igru morate bitiodluðni i iz toga razvitihrabrost koja dolazi kad vam je do neðega jako stalo,
kad ljubite.
Ljubim te, kao 5to te lvan ljubio, tvoj ljubljeni uðenik.
Znam da mi ZudiS biti lvan. Stoga ljubi moja stvorenja, podaj se njima joð viSe, preko svojih
moguénosti, radi svoje Zudnje prema meni. Ja éu ti biti sve, ja sam tvoj prvi, jedini i posljednji
ljubavnik, a ti éeS biti samo moja i slijepo óe5 me slijediti. Sto ti.¡a kaZem, to tije zakon, tako óe5
nauðití kako óe5 me ljubiti. Kada me slijepo slu5,aða, tada te najviöe ljubim, tada mi se lomi srce, du5a
mi se tali od åecÍi za tobom. To je nað savez. Naö znak je u krvi i mesu naËem koji se pale od ljubavnog
Zara, plamte , iare i tinjaju. Po mirisu izgarajuóe smole prepoznat óe5 moju rijeð koju treba5 slijediti…
Znam da éeð otiói potpuno i savrðeno neðujno i iznenada. Ali ne, ja õekam da tako odeS. To je moj
najveói adut, ðekam kao da si veó otiðao.

———————————————————————————————————

DAN PosLIJE
ntltt
r-t
Ll Opet ga je vidjela i ðu kako govori ,,ljubim te”.
r,î Zar to nije bit igre, da osluhne ljubav, da dodirne ljubav? Ako nema ljubavi, dodir ne moåe ni
Li postojati, koji ona nazivaSe telepatijom iako to nije prava rijeð. Svjedok je bio izuzetno osjetljiv i
prijemðiv na dodire. Kao 5to je i ona postala prijemðiva malo za njega, da ga upozori, da mu ponudi
n dodire koji su, mislila je, jaði ako su grubi, alije vidjela da to ne mora tako biti. lzolacija, u kojoj je ona
I i Zivjela, bila je podobna za razvijanje osjetljivosti svijesti koja se tek nasluéuje u kolektivnim
sastancima. Zar mu nije i pjesmu napisala, ne znajuói kome piSe? ðak i kad ga je sanjala, nije spoznala
l_ I odakle ga poznaje. Zar nije ovo jutarnje butfenje dogovor jer je tisuóu puta rekla kako je rano ujutro
Lj najbolje nadahnuta?
n Doóióu, reðe mu.
LI
Nije upamtila ðto je sanjala, ali se budila od hladnoóe. Sda joj je bilo toplo. 7:aöula mu je topao, tihi,
TI
I i odluðan glas. Da, to je bio Svjedok. Nije uopée bilo vaZno kako su poðeli, nisu imali ni poðetak ni kraj. L’-j Probudijoj se nada da ée se upoznati bolje. Tako dobro da óe se ponekad öuti kada se rastanu.
Molili su. Bio je sretan. lzmolila je puno. Sigurno ga je preplavila ljubav u molitvijer i njena molitva se
Ir
I protegla i na redovnike i ostale sveéenike i puk.
Brzo je uðila. lmala je dobrog partnera.
Li
[,; Ne sumnjaj, vjeruj slijePo.

———————————————————————————————————–

tF DAN POSLUE 2
21-:30 Svjedok je vodio kriäni put. Usput su razgovarali malo. Molio je za nju. Bili su duboko povezani,
ali se zapravo od nje ogradio, a da nije äelio da ona odmakne od njega. Zbunjena je bila time. Moglo
bi se reéi da ga ne5to boli ili Streca zbog nje. I ona se netom prije poku5ala ograditi od svog ludovanja
da bi pisala s dostojnim po5tovanjem, ali nije uspjela opisati proZivljene dodire. Bili su jako prisni,
intimni, bliski. Tako je htio, onda ée tako í ostati, a on neka se ograduje od nje ako mora. Ljubim te i
hvala ti, rekla mu je. Kao da je dobila veliki dar, toliko je bilo dobro uz njega. Kao da je puno õinio
zbog nje. Mogla je samo biti slijepo vjerna. Nije mu mogla niöta. A izazvala ga je, na neki naöin. Sad se
on njome bavi gotovo kao igraðkom. I ne moZe mu ni5ta. To mu je posao. Tako je ostala slaba, kao
poko5ena, nemoéna, razoruiana ljubavlju i predana. Dobro, morala je prihvatitida je psihiöki
bolesnik. Ali uz to nije iSlo ni5ta. Odluðila je, bit ée paåljiva jer je psihotiðarka. I to je to. Sto treba jo5
mijenjati, nije joj bilo jasno. Õekala je , predana viSoj volji, svojih pet m¡nuta. U posluËnosti, odanosti i
pokorností. Ne, neée niSta ëiniti. Njegov je potez. On to ioðekuje.

———————————————————————————————————tl
n F L7o32ot2 KRIZNI PUT
n
t]
Subota 18:00
lill -Posebno Te molim za duSevne bolesnike koji… ali ne gube dostojanstvo…
t” .ì Pljuska. Dobra namjera nevinostiSvjedoka.
tL,l-r lli provokacija.
i
nti Ljudi su je saàalijevali. On se ogradio, ljubije samilosno. Sve joj je oproSteno. Moåe priöati 5to
I I hoée, nitko se neée uvrijediti. ZaStitio ju je.
{-l Njezino dostojanstvo jest upravo u tome 5to jest mentalno bolesna.
U
Tko óe bolje ljubiti, lgraõica ili Svjedok?
l-t3
Lj Tko óe prvi pobjeói?
n Zar je ljubav mentalno bolesna? Zar je vjera duËevno bolesna stvar? tt
L,l
Zar je neuraðunjiva i prema tome nije odgovorna ?
¡
t , Zar nema savjesti, kakva god bila ta savjest?
f-l ILI
t i osjeti kako joj je iivot kvalitetan.
LI
PoZeli svoje pravo na rad u obliku prava na spisateljstvo i pjesniStvo.
.tl f.l
L–.J
Ë.-ì 18:30 Da nije tako ðist, Svjedok ne bi bio prijemðiv za dodire. i1 ti
LJ
Valjda se neée osjeéati povrijedenim zbog onoga 5to je rEglsakla ,,kvasac Siri smrad”, kao 5to se ona
I osjetila povrijedenom zbog onog govora o dostojanstvu. Pjesnik mora biti iskren. I Svjedok je bio
L iskren. Ona mu je pokuSala doöarati u ðemu je greSka. I jo5 je dodala ljubavne stihove. Strahovala je
da óe je ignorirati, odbaciti; ne bi se ðudila.
ti
tJ Osjeóala se kao nevolja od koje svi bjeZe. Osjeóala je kriZ iskrenosti. Nije bilo mjesta veóem kajanju.
ti
L,i
20:1-O Sagrije5ila sam, vidim, ðak smrtni grijeh to je. ljo5 se ne stidim jer me odvlaði5 u vode svoje, idi
t od mene, Sotono.
L-,

……………………….——————————————————————————–

……………………………………………………………………………………………….

Moj profil

  • : — EVO,  OVO  JE  DOBAR  UMETAK

čet – 20.09.2012

ODGOVOR NA X POSTAJU KRIŽNOG PUTA

Zakucana Istina

Velikane moj, u savezu

podaj mi bistro oko

i očuvaj me.

Molim Te, u mom navezu

daj kako bih sroko.

Bar ugruvaj me.

Kvasac širi okolo smrad,

ugnjetava srca zarobljena;

moja koža se pali.

Taj gnusni puka jad;

mrtvljenjem ukopljena;

opet žuč su Ti dali.

Evo, bacam je van, pljujem,

slaveći Tvoju moćnu smrt,

Tvoje prokletstvo;

za sve one koje zatravljujem,

kožom svojom uprt,

baci im svetstvo.

Pokora je za njih jedina

što Te ne poznaju

i ne žele to.

Ja, Tvoja zlatna sredina,

želim da doznaju

da je to zlo.

Što je dostojanstvo

ako nespretno cvile

žene jeruzalemske?

Tvoje prostranstvo,

želim da Ti se dive

duše sve sotonske.

Da Te gledaju s nadom,

veličanstveno razapeta

iznad sviju glava;

da prestanu s paradom

plača jer je presveta

Tvoja bol prava.

Život i Istina zakucana,

drvo teško i čvrsto

stoje svima na očigled.

Ne vidi duša prodana

da si je uvrstio

da ima na Te pogled,

da Te samo pogleda

kao zmiju prikovanu;

kao guba;

i kao slijepac progleda.

Ljepotu svima danu:

moćnu Ljubav.

Slavim Te, Ljubavi,

na križu si na vrhuncu,

tamo gdje smrt nestade.

Kožu mi zagubavi

da se sklonim suncu;

bol mi u grlu zastade.

Hvala Ti za križ,

za batinu i ukor

i što sam gubava;

hvala Ti za prestiž

za ponosni zbor:

šačica glupava.

Hvala Ti za izolaciju

od naroda, od pasivnosti.

Ja samo Tebe vidim.

Ja mrzim naciju

jadnih cvilećih aktivnosti

kojih se stidim.

Na križu visi Čovjek,

Bog podiže svoj gnjev

jer zbog Njega plaču;

ne vide da je Lijek,

ne čuju slavni pjev

koji se odaje maču.

Pjev Duše probodene

širi oluju po nebu,

samo Ivan osta.

Sve te duše porobljene

samo da Ivana uvedu.

Jedan Ti je dosta.

objavio introspekcija 17. ožujak 2012 14:48:15 | Permalink |

10:34  BILA SAM  pogođena istinom i držala da me trpaš u duševne bolesnike koje treba žaliti.

objavio introspekcija 20. rujan 2012 10:36:46 | Permalink |

————————————————————————————————————–

KVASAC
. Nedjelja, 06:40 Nije smrtn¡ grijeh. Proljetno nedjeljno jutro opraSta i zove, nada se da óu doéi, ðitao
{-l je, nije se uvrijedio, radi se o doiivljaju Zena jeruzalemskih na kriZnom putu. Kao posadaSnjenje.
LJ
Zvona su poöela zvoniti. Narod od kojega se izolirala imao je svoju vjeru, svoju svetost i ona je bila dio
l-l tog naroda.
L1
i 07:05Zvaoju je, kao da nije siguran da ée doói, kao da je slutio da se koprca u svojoj savjesti iosjeóa
I i nevrijednom njegove ljubavi. Zvao ju je kao ljubavnik, kao zaruðnica u Pjesmi nad pjesmama. Govorio
t j joj: opra5tam, opraötam ti, razumijem öto si äeljela reói. Bila je sretna da danas neóe biti niSta od
l-ì ukoraiplaëa.
t Ll*r 08:10 Jo5 sat vremena. Svjedok je bio nestrpljiv. lzmolila je za sveóenike.
t-l
L:-l
L5:30 l
t_i
t Slagao se snjom, samo je to rekao ljepðim, uzviSenim rijeöima Njezino iznenadenje kad je shvatila da
t- je nepotrebno izvadila rupðióe, odbljesnulo je nasmijeSenim pogledom ljubavi kod Svjedoka dok je
govorio o Zrtvama koje ljubav mora podnijeti. Poslije je pozove na ðiöóenje crkve, gledajuéi samo u
f nju, u oði i ljubazno govoreói: ,,Svi ste pozvani”.
[,
ir
LJ Spremala se na kriini put.
t-t
——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Moj profil

  • : — SLIJEDI  PRAZNINA,  KAKO DOČARATI,  PJESMAMA?

sri – 19.09.2012

Dokument broj pet

PREKOPAVANJE
19092012

Dokument broj pet;  SKIDANJE

VELA

“”Duša u odori
Popiknuh se na tvoju čcistocu,

padoh da više ne ustanem.

Iako to traje danju, nocu,

još razmišljam da li da

prestanem.

Zapeh za tvoju nevinost

i zatražih od tebe dar.

To je moja neminovnost.

Tako sam umoran i star.

Još te čcekam, čcekam dar od

tebe,

a možda ga vecć i dobivam.

Pronadjoh datum kad sam

izgubio sebe,

bilo je to prije dvadesetjedan

dan.

Prva tri dana nisam ni znao

što radim, u što se upuštam.

Čcast sam posvuda krao,

a sada sam sebe napuštam.

Ti me preda u dobre ruke,

to je jedino čcega sam svjestan;

ali to je tek pocetak muke

jer sam na sve strane rastresan.

Znam i to da svi smo jedno,

ali me od toga podilaze žmarci.

Zar smijem, zar je svejedno,

zar ne postoje bar neki odmaci?

Tvoja duša u tvojoj odori

toliko je krhka, toliko je mlada;

bojim se da se nešto ne dogodi,

želim ju preuzeti odmah sada.

Toliko smo blizu svi u jednom,

toliko mi tvojih rijeci treba.

Tebe odabrah tako odjednom,

tebi sam zahvalan sve do neba.
objavio introspekcija 22. ožujak

2012 11:57:13 | Permalink |

0 Komentar(a):””
Nakon one price o mozaiku i

kvascu koji širi smrad, te one

price o molitvi za duševne

bolesnike na desetoj postaji

križnog puta “ISUSA SVLACE”,

NAKON PJESME O CVILJENJU

JERUZALEMSKIH ŽENA i nakon

pohvale Veronikine hrabrosti,

nakon moje potresenosti

istinom koju si mi ljubazno

bacio u lice, ja još uvijek nisam

znala kamo vodi naše

istraživanje  otajstava,

upoznavanje,  savez  i  ljubav, a

vecć sam bila poodmakla daleko

i nisam znala za sebe.

tih dana uveo si me u odaje

dubina kojih nisam bila ni

svjesna i čcija me je svjetlost

tako zaslijepila da sam bila

svjesna samo toga da se  držim

tvoga habitusa jer više mene

same nije bilo, a u tebe sam

imala povjerenja. svjetlo me je

zaslijepljivalo vecć dugo, a ti me

nisi gurao od sebe i ja sam

progledala, morala sam, oci

moje su  se navikle na

promatranje i ja sam vidjela

Duha izvan tebe i mene, kao

prava , pravcata izgubljena

ovcica.

nije mi bilo ni na kraj pameti

da s tim prekinem, da

odustanem od obreda koje sam

redovno služila ili da

pobjegnem. ovom pjesmicom

sam pokušala oblikovati,

artikulirati sebe i svoje stanje i,

jedino što je bilo sigurno, tvoja

ruka vodilica, tvoje haljine za

koje sam se držala zaslužile su

barem jednu rijec zahvalnosti.

lijecio me lijek, ali i Gospodin, a

ja sam sretna što sam se sjetila

vec pri ulasku na vrata koja  si

mi otvorio  reci ti hvala.2351

objavio introspekcija 19. rujan 2012 23:58:37 |

———————————————————————————-

: — OVO ĆU  JOŠ  MOŽDA  KOMENTIRATI

čet – 20.09.2012

dokument broj 6

PREKOPAVANJE

20092012

15:58

kadasi pokazao da uoće nemaš prIgovora na moj ogorčeni način izražavanja  iako  sam bila  pogođena istinom i krenula u protunapad  “Zakucanom  istinom”,  nastala   je nova pjesma mira i ljubavi među  nama

čet – 29.03.2012

Plodovi pustinje

Ima trideset dana

kako se uputih

u duboku pustinju.

Hranila me mana;

mnogo naslutih

u divljem raslinju.

Pepeo mi ostade,

u kostrijeti još sam uvijek

i vratih se opet bosonoga.

Patnje svijeta nestade,

a ponijeh sa sobom lijek

što ga dade mana premnoga.

Vidjeh Obećanu zemlju.

Prelijepa je i plodonosna,

ali tamo je malo duša.

Stadoh na dinu u divljenju:

sva je divna, vodonosna;

plodove ja kušah.

U velikom sažaljenu

ja pronađoh muku,

moja savjest gorjela je.

Onda, u oproštenju,

vidjeh svete u ruhu.

U moju dušu prodrla je

skromna mala naklonost

bez ikakvog dostojanstva,

bijah opepeljena.

Sveti mi se nakloniše,

ja izmolih njihov oprost;

progledah ozdravljena.

Sada kao prosjak lutam

ovim šarenim svijetom.

Još uvijek sam bosonoga.

Sveta ljubav mene sputa

jer me neda prokletom,

pa sveđ ljubim moga Boga.

objavio introspekcija 29. ožujak 2012 9:02:51 | Permalink |

0 Komentar(a):

~ home

Image header © Mando Gomez | Layout design by Pannasmontata

objavio introspekcija 20. rujan 2012 16:04:23 | Permalink |

——————————————————-

—     EVO  MANJEGA  KOMENTARA

čet – 20.09.2012

dodatak na prošli post

1 komentara na Plodovi pustinje

objavljeno čet, 20.09.2012 16:10 | autor: introspekcija

nestalo je ogorčenosti, ne samo da sam prihvatila sebe, nego sam se i prepustila, što je bilo sasvim drugo stanje i dogodilo se na istoj količini lijeka koji mi je očiigledno omogućavao uviranje u razne vrste stvarnosti, u raznim mojim poljima od kojih sam sastavljena i o kojima sam slikovito pričala u “SMILE – fields “

objavio introspekcija 20. rujan 2012 16:13:46 |

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–

  • —   OVO  IDE  NEKAKO  PO  KRONOLOGIJI,  TA IPAK SE RADI O ROMANU  TIJEKA  SVIJESTI

čet – 20.09.2012

Mozaik redovništva

PREKOPAVANJE

20092012

16:21  mnoge bijahu pločice predivnog mozaika redovništva koje je s  vremenom upoznala.  Hram je bio carstvo svetosti, pjesme i  tišine u molitvi i pjesma puka na obredima križnoga puta.  lijepa sveta atmosfera i  nenametljivo okruženje  pogodovali su, među onim  zodonama, opuštanju u molitvi i kontemplaciji. novi  redovnici, koje  je zavoljela,  tapkali su tiho, svi   su   se kretali neprimjetno i sa  strane i uvijek joj se činilo  da će vidjeti i pokojega mrtvoga kako obilazi rubom Hrama čiji su prozori gledali na rajski  uređeni vrt s niskim raslinjem, živicom  i  brezama.

Živi svjedoci

Iza tvoga oltara

zeleni se vrt

rajskoga mira.

Kakvog li žmara;

nije li smrt

to što me dira?

Dušo, ne zbori

predivnu slutnju

što ti sleti.

O, ne govori,

stvaraš pomutnju

općinstva svetih.

Svi stari oci

imaju želja,

tinjaju tugom…

živi svjedoci

starih učitelja

hodaju rubom…

objavio introspekcija 21. ožujak 2012 12:53:13 | Permalink |

0 Komentar(a):

~ home

objavio introspekcija 20. rujan 2012 16:28:27 |

————————————————————————————————

Moj profil

  • —- OVO  SIGURNO  NIJE  JOŠ  GOTOVO

čet – 20.09.2012

DOKUMENT BROJ 7

PREKOPAVANJE

20092012

16:39  I  ZADNJI DOKUMENT  PRIJE SUSRETA U ISPOVIJEDAONICI  BILO JE OBILJEŽAVANJE PREKRASNOG SNA O Svjedoku za kojega je zamolila Mariju da joj   uđe u sa.  sanjala ga je u klijetkama svoga srca i nazvala to baršunastom  sobom. govorio je njoj, okrenut leđima  gomilom koja ga je zaneseno očekivala i pratila pa  je iz toga sna zaključila da će Svjedok imati puno puka u sljedbeništvu.

San o proroku

Hrabro protiv zakona,

iskorakom protiv običaja,

usprkos svemu,

lupa o svoja zvona,

baca vatru poput zmaja

i jao njemu.

Vjeran uvijek samo svome,

svojem uvjerenju, Bogu,

ide naprijed.

Progovorit će bilo kome;

igra dobro svoju ulogu,

neda se sapet.

Baršunasta njemu soba,

topao i prostran stan

priprema se.

Zna on, sve je proba

i ne stoji ukopan,

ne pazi na se.

Veliko je srce proroka,

hrabrost mu je zlatna,

a mukotrpne staze.

Svijetlit će on dovijeka,

družina mu bit će znatna

sred njegove oaze.

objavio introspekcija 28. ožujak 2012 8:31:50

objavio introspekcija 20. rujan 2012 16:46:35

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

790320L2 OBRACENJE
Ovo ima biti priða, dnevnik jednog obraéenja, igra koju je s najveéom ozbiljno5éu zapoöela, a usput i
pjesnikinja postade iako se nije mogla mjeritis nadahnuéem redovnika, i, u zadnje vrijeme, Svjedoka
posebno. Svjedok je igri dao ozbiljnost, karakteristike i viSi smisao. Preuzeo je inicijativu elegancijom
andela poslanika, zalijeðio napukle kapilare njezine prestare du5e, dao joj je melem protiv bolesnih
mrlja na koZi i , 5to je bilo kao popratna pojava, posredniðki, iz pozadine, skinuo njezino nesprestno
prekriveno dostojanswo kojega nije smjelo ni bit¡, 5to je iznenadenje i veliki dar od Svevi5njeg koji
vam nikada neda ono 5to iStete nego vam da u izobilju onoga i preko onoga 5to ste iskali. Ona je bila
oslobodena tom miSlju ,,dostojanstvo nije vaíno” , ðuvala je u srcu jer joj to joö nije sjelo, nije spoznala
znaëenje izgubljenog dostojanstva kao blagoslova, ne u vjeðnosti, nego u njezinom sadaSnjem,
vremenitom trenutku. Primijeti da je bez dostojanstva otiSla, odmakla od svíjeta najdalje, dalje nego
ikada prije. Svjedok je nemilice ruSio njezinu oholost koju je godinama ispovijedala, te5ko joj se
izmiëuéi i sa malim pomacima na koje je bila ponosna; a sada je nestalo i ponosa i oholosti i
dostojanstva… nikada se prije nije uspjela tako razodjenutido gole koZe, a bez zanosa i hrabrosti
nego jednim laganim, spontanim, elegantnim potezom Svjedoka kojije nakon toga nije ni gledao ni
sluSao nego se okrenuo ledima iotiSao, znala je, ljubeéije isavr5eno siguran da ga ona slijedidalje,
da hoda za njim i da ga upija i öuva u srcu svaki dah, svaki ton, svaku rijeö i svaku stanku. Nitijednom
mu glas nije zadrhtao te joj je, ðuv5i da je od Uöitelja imala mir, mir dao, onako u Zurbi i uzgred,
jednom grozniðavom gestom kao da se straSida ée je izgubiti negdje po putu, a kraj njega.
Bogu hvala.

————————————————————————————————————
KLOPKA
1-7:00 Ljudi su dobri prema sebi, olak5avaju si sve, ðak to olakSavanje prelazi svaku mjeru. Ona je
n puSila i u tome je vidjela svoju oholost.
tt tt L¡
Jutros je ljubav Svjedoka bila grozniöava. lgraðica ga je ljubila, on je evandeoski odgovarao, Saðica
tnl naroda je bila zaljubljena.
L]
B¡o je Uð¡teljev dan. Svjedok se predao i ona se posvetila molitvi .
lryI
tt’lt
Tj Ona sije Svjedoka odredila radig:b, radi toga da uresijedno razdoblje, vidjela je da ima sposobnost
ll odrZanja, da vjerojatno neóe klonutiduhom.
11: MoZda joj se samo uðinilo da Svjedoku smeta njezina naklonost za Uðitelja, moäda malo previ5e.

I i NeSto joj je poluSavao reéi.

———————————————————————————————————–
13062012 POMIRENJE
Njoj nije palo na pamet, nije bila svjesna Èto radi. ðekala je ispovjednika i sluËala molitvu, otvorena za
dubinsko ispitivanje iako je znala 5to mora ispovijediti. Nabrajala je redoslijed. Ganuta introspekcijom
usred hramskog slavlja, odvoji se nesvjesno od sebe i ode daleko u proilost kad je Boga traZila svom
snagom i, sretna Ëto je to proðlost, zahvalno pusti suze koje su valjda predstavljale sreéu i kajanje. No,
nije razmiSljala tako, to je razumjela tek kasnije.
Svjedok je doðao ispovijedati, lgraëica pride i, mislila je kasnije, nije primijetila niðta neobiðno, u
kakvom je stanju i u kakvom je stanju Svjedok. Znala je kako óe govoriti, ali ðto je ispovijedala, shvati
poslije: bili su to grijesi koji su je kopkali, a nikada nije bilo potrebe ispovijedati ih. Godinama ih je
nosila u podsvijesti iako se dobro sjeóala kako jojje Uðitelj potvrdivao da je sve u redu.
Tako se nije ispovijedila nikada. Svjedok ju je napeto ipozorno sluðao igovorio ,,mhm” kao da je
potiðe da ðto viõe pripovijeda; a ona je rekla sve, objaSnjavajuói kako ju Svjedokova duhovna obnova
potiðe da napravi Zivotni pregled. Svjedok je Zivo govorio,,mhm, da,da,mhm” dok nije zakljuðila svoj
govor. lstogtrena on poðe priðatikako je ona injezina ispovijed dokaz da je Bog medu njima prisutan
kao 5to je govorio kroz cijelu korizmu te joj govorio o ljubavi Njegovoj dck je ona ðekala da joj oðuta
ukore i prijekore. No, Svjedok je govorio kako je i propovijedao, presretan ivedar i radostan tako da
ona uopóe nije znala gdje je i za5to.
Sto je njega oduËevilo?!
Zadao joj je slatku i malu pokoru kao da viðe ,,aleluja”, to jojje bilo gotovo smije5no, koliko ju je,
posredno, zapravo hvalio i koliko je slavio Boga pa i njoj naredio da mora biti zahvalna i da Ga mora
slaviti. Kad ju je pozdravio, ona odgovori osupnuto: ,,Vjeðna je ljubav Njegova”. Od pokore je
napravila preveliko slavlje i zanesena je molila i slavila Boga danima.
A to je bilo zapravo ono 5to je Svjedok Zelio, Da postane vcaZniji od uðitelja, da se nametne, da
lgraëica gleda u njega, Svjedoka dok pjeva o uskrsnuéu, da prestane s tim skretanjima na sjeóanja na
Uðitelja.
Sada je znala koliko je bila vezana za jednog redovnika i od njega napravila kult, stalno razmiðljajuéi
kako je Uðitelj prvi öovjek njezinog Zivota kojega je najvi5e voljela.
Svjedok joj je pokuËavao pojasniti da je to BoZja ljubav Ëto je drZi i ðuva i nosi, da joj svaki redovnik
predstavlja Vrhovnog Sveóenika,
Svjedok jojje poku5ao utuviti da je on sam taj kojega najviSe voli, kad veó gleda Boga i ljubi Ga u
ljudima, Pa neka onda Svjedoka lgraðica tako ljubi, htio je on, da viditu njezinu ljubav.

—————————————————————————————————

Moj profil

: — MORAT ĆU   DODATI  CIJELIH PET   PETINA

čet – 20.09.2012

Dok 8

PREKOPAVANJE

20092012

1654

ZADNJ  DOKUMENT,   JEDNA  PETINA DOKUMENTA U  KOJEM  SE  SLAVI  Bog,  ispovijed  je  prepričana  u prvom  dijelu  PROŽIVLJENIH  DODIRA.

DANAS JE  OPET  ADORACIJA.   JEDNOM SE  SVJEDOK  TAKO U ADORACIJI  IZRAZI:   2svi  moji  proživljeni  dodiri…2  KAKVI  MOGU  BITI DODIRI  JEDNOG  SVEĆENIKA?

Emanuel

1.0. MOJ SOKOLE

Sedamnaest smrtnih grijeha

počinila sam, moj sokole;

svijeća se ugasila.

Nikakva me sveta streha,

ni moje kole,

ne bi nikada spasila.

Nisam više vična letu,

udari me munja

paklenoga zloga;

udari mi Ahilovu petu

iza gustog žbunja

gnijezda moga.

Krila mi se polomiše,

moj sokole, tvrda

kao stijena,

i zamalo se odlomiše

jer on vreba iza brda

kao hijena.

Moj sokole, nosi pismo gore

da sam na paklenim rubima

ovdje dolje

i da oko mene ljudi gore,

da je plač i škrgut zubima,

pusto polje.

Sedam puta po sedamnaest,

brojim grijehe naokole.

Sedam puta po sedamnaest

života imam, moj sokole.

OVU  PJESMU  ČESTO  ČITAM, SUSRELA SAM BOGA  I UČINILA POKORU,  A ONDA SE OBRATILA SVJEDOKU.

objavio introspekcija 20. rujan 2012 17:00:24

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

I J 3Tj52OL2 SVJEDOK
n
tl
Da, morala je pretpostaviti Svjedoka Uðitelju i da, morala je ljubiti Svjedoka kojijoj je nekako utuvio u
n srce da je on taj koji je uskrsnuo, a ne Uðitelj’
LJ
lz toga proizlazi da gleda Svjedoka u oði kao i on nju, netremice, kada govori,,lsuse!”. Kada je to
f-ì shvatila, da smije Svjedoku iskazivati ljubav ida nema straha od idolatrije jertek Gospodin u
l-l Svjedokovim oðima iskazuje najveéu moguéu ljudsku ljubav u odredenim okolnostima, a njojtada
i samo jedna pomisao pada na pamet:,,Kada me titoliko ljubi5 ivolið, kako onda tek ljubiGospodin?!”;
f i kada je Svjedok rekao tiho i skromno: ,,…smijemo ga zvati Ocem” pa podigao ruke da izmoli Oðenaõ,
lr
za.¡edniðku molitvu Gospodinovu te iznenada i neopozivo zagledao lgraðicu ravno u oðu dok mu je
f i ona spontano inemoéno uzvratila pogled; ona je, kao prvo, protrnula od straha BoZjega isvoje
l_j vlastite smjelosti, moleói sa svima, do zadnjeg slova, gledajuói se oði u oði sa Svjedokom, govoreói mu
,,Oë.e”. Zar smije?! Zarima bolje potvrde dvojice medu sobom saveza s Gospodinom? Da lije Svjedok
tl Zelio to, vidjeti koliko je vjerna Onome zbog kojeg Svjedok svoj Zivot nudi i predaje s oním prokleto
l-L varljivim, nezainteresiranim, blaZenim pogledom zbog kojega je lgraðica drZala da je omalovaiava?
SaZalijeva? Pa i trebalo je saZalijevatije.
t-l
t1
t Brzo pomisli kako je na Duhove rekao da joj je poziv tamo gdje jest i da ne mrda nikamo. Njezina
L duhovnost je, kakva god bila, od Gospodina, to je potvrda i da je njezina igra prihvaóena i da u toj igri
I
svi pobjeduju u Gospodinu.
{-,,
[’ i Ako je u Svjedoku ljubila i Uðitelja i sve svete; i Sina i Oca i, na kraju Duha Svetoga, onda slijedeóe
l’-i nedjelje, kada je Presveto Trojstvo, ima biti poða5éena i zahvalna.
f: j Stoga Gospe od Uznesenja, moli da ovaj esej doiivi rodenje’

———————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

: Gordana Tomljanović
Lokacija: Zagreb,  Maksimir
O meni: gameing

Moj profil

Favoriti

  • Volim: pisati I pričati—
  • Ne volim: čitati I slušati—
  • Muzika: ima slike, nema tona— ZA  SADA  OVO  IDE  U  DRUGO  ČITANJE
  • Knjige: Biblija—-

Linkovi

Arhiva

Prethodni članci

Introspekcija

.

čet – 20.09.2012                         kraj ožujka 2012

kraj ožujka 2012

PREKOPAVANJE

20092012

TO  su bili neki dokumenti koji će biti umetnuti.   to je  jedan dio od pet svezaka dokumenata  kojima namjeravam upotpuniti “PROŽIVLJENE  DODIRE”  ovo  prekopavanje po uspomenama je tek druga faza u stvaranju eseja.  prva se faza sastojala samo od sakupljanja materijala.  tu je nadopunjen  prvi dio  DODIRA,  i ujedino je to prvi od sadašnjih  sedam mjeseci  od kada su moji proživljeni dodiri  postali  realnost nakon dugih paranoičnih godina i prvi  puta u mom cijelom životu.  17:11

objavio introspekcija 20. rujan 2012 17:15:30 |

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

  • obljetnicalono ðto bili su njihovi proãivljeni dodiri, to Bog se igrao s njima, to On joj je govorio, isto kao i
    n svjedoku.
    l]
    Da, Svjedoku kojijoj je pokazao svoje svjedoðanstvo, jedino kome i ðemu on moZe biti svjedok – ne
    t l njezin Svjedok, nego – Oðev, BoZji.
    t_l
    II
    t1
    t,l OnajezaTijelovogledalau PresvetiOltarskisakrament,uhostijujerjeSvjedokmolioOðenaË,
    lJ gledajuéi Ga na oltaru, prignute glave.
    ll I kasnije, Presvetije djelovao, djelovao je na nju jer Mu je najiskrenije pjevala da ostavlja Zivot i ide za
    I i Njim. lgraðica je nauðila svoju vjeru uznapredovati, spojiti ljude, Sveóenike i sakramente, preliti se u
    Boga i Bog se prelio u nju,
    nrj
    |
    -] A Djevica je zagovarala i usliSavala.: —
  • KRAJ   Ukratko I   Osvrt  ( Prekopavanje)  “ Proživljenih dodira ,  I DIO  “
  • OVO  JE  PRIJELAZ  NA  NASTAVAK  KOJI  JOŠ  NIJE  POČEO.  sri – 11.04.2012
  • _____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
  •  

Prazna rijeka

Da ti se vratim,

evo, da se tebi vratim

iz ove jame vučje,

iz zvjerinjaka pustinjskog.

Da ne patim,

Da uzalud ne  patim,

dolazim u široko naručje

tebe raskriljenog i uskrsnulog.

Da malo otresem,

da sandale otresem

i da te potražim

na obalama ribara;

da srce ponesem,

da ga otvorim i ponesem

i naglu, strašnu žeđ utažim

primanjem tvojega dara.

Čekam te i ne lovim ribe,

samo se odmaram

i sakupljam snagu

i sakupljam krhotine.

Nemam ni čamac ni kolibe,

nebo mi oči para;

sjedim uz rijeku dragu.

Samo dođi i dozovi me.

objavio introspekcija 11. travanj 2012 9:37:16 |

Moj profil

—      OVO  JE  SAMO  KRONOLOGIJA

  • Muzika: —
  • Knjige: —-

Linkovi

Arhiva

Prethodni članci

Prazan box

ovde možete napisati nešto, ili obrišite box ako je suvisan…

credits

Layout design by Pannasmontata

čet – 20.09.2012

Prekopavanje

PREKOPAVANJE
19092012
RIJEC TIJELOM POSTALA,
milost svoju, molimo Te,

Gospodine,ulij u duše naše  kada

spoznamo utjelovljenje Krista

Cistoga u Nevinoj posudi, po

Duhu Svetom, blagoslovi moju

slijedecu godinu ,  po Kristu,

Gospodinu našem, amen. 2400

Duh  Gospodnji pocivao na

nama i neka bude, Oce, volja

Tvoja.

objavio introspekcija 20. rujan 2012 0:05:15 | Permalink |

Moj profil

  • : — STROFA 3
  • NEKA, NA PRIMJER,  POSLJEDNJA
  • PLOČICA
  • BUDEM U  MOZAIKU  JA;
  • U TVOM NARUČJU. DOSLJEDNA
  • ZARUČNICA
  • OTAJSTVENOGA POMAZANJA.

 

 

 

 

čet – 20.09.2012

GUSTE VATRENE VIBRACIJE

PREKOPAVANJE

20092012 /  9:38

NAJSLAVNIJA PJESMA U ROMANU

Posljednja pločica u mozaiku

Sada dobih ja krila,

krila za let

u nespokoj.

O, kako sretna sam bila,

dodirnuh tle,

hram tvoj.

(  – ovdje sam  sretna što  sam ti se  približila )

Sada tek drhtim

kao stari

zapaljeni panj   ( – potpuno i konačno zaljubljena  )

i jedva prhtim…

nema stvari

što ide ututanj. (  – ovdje sam sigurna da moj mali doprinos GOSPODIN VIDI I DA ĆE MI UZVRATITI

Opet smiluj se, još…

mome času

historijskom

moj zavjet loš ( – ovdje  sam  žalosna što sam izgubila Učitelja i što zbog bolesti nisam pohađala crkvu dugo vremena )

dodaj krasu  (  = KRAS  JE LJUBAV učiteljeva prema meni )

mozaičkom.  +++

Neka, na primjer, posljednja

pločica  +++ (  MOZAIK SU REDOVNICI, )

budem u mozaiku ja;   (  =   “ bude u mozaiku Svjedok  ,  neka me ljubi ,  neka me otprati   na posljednje putovanje )

u tvom naručju,   dosljedna.  ====== vidi dolje

Zaručnica

otajstvenog pomazanja.

objavio introspekcija 9. ožujak 2012 12:39:48 | Permalink |

1 Komentar(a):

Predivno. Svaka čast! 🙂

~ home    hvala, intr.

Eto, ti si očigledno shvatio  moj zavjet i moju ‘pjesmu i moje želje.

Toga posljednjeg tjedna u Hramu,   nakon  moje kritike marijoljubaca, po prvi puta smo  molili s  tobom Anđeo Gospodnji.  Gledali smo se nasuprot, spoznali utjelovljenje Riječi, puno je pogleda i poruka tu bilo, a  završilo se molitvom za sve vjerne mrtve. Molitvi si dodao ove riječi,,  sustežući  se,  drhtavim  rukama, glasom šapata , čineći paralelno  sa oltarom  znak križa :   “ …  i   za  sve one koji danas umiru,  pokoj  vječni daruj im, Gospodine,…  počivali u miru…amen   “ .  ništa  neobično,  ali za tebe i za mene, to je  bilo posljednje pomazanje.  Gospodin te blagoslovio  zbog toga.

Poslije  toga smo se vidjeli još  jednom  ili dvaput.

Posljenje nedjelje izmamio si mi onaj osmijeh našeg  zavjeta, bio je to  posljednji pozdrav  10:24

objavio introspekcija 20. rujan 2012 10:27:35

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

čet – 20.09.2012

Stanka

PREKOPAVANJE
20092012

stanka
0:13 DANAS JE ADORACIJA,

NADAM SE, NIJE ME BILO DVA

DANA.

moram skoknuti na blog, postati

nešto, aniverssary  moram

staviti,  bojim se da sam

preprovokativna,  ali to nije

razlog   nikakav da ne slijedim

kalendar, nadam se da sam

dobro krenula s novim radnim

naslovom,  sada cu  napraviti

stanku jer  moram paziti na ono

što treba naglasiti da opet ne

zbrzam.027

objavio introspekcija 20. rujan 2012 0:29:57 | Permalink |

0 Komentar(a):

~ home

Image header © Mando Gomez | Layout design by Pannasmontata

 

 

 

pravas

roman toka svijesti, + WORDSAVER.WORDPRESS.COM

O meni

Moj profil

  • : — OPET  ISKORIŠTAVAM PRVU STRANICU DA BI MI DOMUMENT BIO  KRONOLOŠKI POREDAN U DATOTECI.  TO SAM SKINULA S  BLOGA,  OČIGLEDNO.

sri – 19.09.2012

PREKOPAVANJE

SMILE  DRUGI DIO:
19092012
PREKOPAVANJE

dokumentacija

od veljace, 2012
Bila je veljaca 2012, kada sam

pocela pisati realisticnije, ali

produhovljenije pjesme.  vecć

smo se vidjali, ali  mene je

povratak u   Hram produhovio.

vidim da su mi pjesmice sveć u

ožujku, na pocetku ljubavne,

vecć sam ih pisala tebi.

moj cilj je bio popraviti

promašenu duhovnu obnovu za

Božic, 2011. te sam ocekivala od

korizmenog razdoblja neke

koristi; pripremala sam se.

Gospodin me je pripremio,

stalno  me je uslišavao,  ali

molitva je bila  drugacija. ne bih

to pripisala

paranoicnomćiskustvu jer me je

On uslišavao kao prvi prvcati

puta. uslišio je molitvu i vapaj

moga  traženja i ono nešto

malo patnje te s puno vjere me

obdario, kao da sam non- stop

molila, a nisam nikako mogla

doci k sebi od silnog olakšanja

koje je nastalo kada sam pocela

dobivati punu placu , a  bila sam

na bolovanju. moj strah da ćcu

ostati bez mogucnosti da

doškolujem i pomognem djeci,

da ih pripremim na moj odlazak

na hospitalizaciju i u mirovinu,

a svi smo bili  bez novacać,  je

nestao; mogla sam ostati doma,

a sredstva za život su pritjecala.

osim toga, novi stil lijecenja mi

je poništio patnju i bol, iako me

ostavio manje poremecenom.

tako nastade neopisiva euforija.

prvo što mi je bilo na pameti:

hocu li moci opet ici u crkvu?
tako ja neprestano živjeh u

Ljubavi  velikoj do sada, jer

ponekad trebam dodatne

tabletice protiv nuspojava, ali

ih uzimam prema potrebi, iako

mogu omamiti, ne  uzimam ih

zbog toga. zato sam  nemirna.

nemirna sam i religiozno.

poslije sam shvatila da u crkvi

necu  biti smirena. Gospodin mi

je dao da kritiziram i kada je

moja  rijecč  bljutava,

ispovijedam se i patim.  cemu

biti iskompleksiran  zbog   toga

što si drugaciji,  pa to je

osobnost, individualnost za koju

na ovim  prostorima danas

treba bar malo hrabrosti.  Volja

je  Gospodnja da ja kao klaun i

kao rana hodam po svijetu i da

g o v o r i m  i  p i š e m  –  to je

oduvijek, to je  sigurno. no, moja

rijecč mora tijelom postati.  i

tebi sam izgledala kao

teoreticarka.
pjesmice nisu objavljene,   bile

su  zacetak onoga stila   za

kojim težim.   jedna je napisana

o tome , to mi se posvijestilo,

koliki znacaj ima  tvoje

prisustvo u hramu i onih

redovnika koje sam poznavala

od prije. a ti si  izgledao kao da

si jucer došao i kao da se tek

prilagodjavaš,  mrtav  hladan.

ostalo sam vec pokusala opisati

na pocetku PROZIVLJENIH

DODIRA. pozeljela sam te za

svog posljednjeg duhovnika, to

mi je izgledalo prikladno;  bilo

je vjerojatno da cu umrijeti

prije tebe i poželjela  tvoje

pomazanje.  nisam razmišljala o

buducoj buducnosti, nego…

nisam željela neke nove

redovnike.
u školi sam obožavala

profesore i nisam više ni sa

kime željela kvariti dojam. oni

su  me  naucili  što je gozba

ljubavi,  nisam to naucila u

hramu,  tamo  sam dobila

fatalni poticaj od Ucitelja.

nikada mi liturgija nije bila

prezanimljiva, više psihologija i

sociologija, a  oduvijek  sam

knjiški tip.  liturgija je za puk,

ali subjektivno?  gdje nestade

individualizam, relacija  onoga

što je površno u puckoj liturgiji

ne radja  ploda kao jedno

suhoparno,  prosto  predavanje

o tome što je Crkva.
za mene je znanost

liturgija…zar nisu se pripremali

čcetrdeset dana uzastopce i

svakodnevno  za krštenje,

upravo  uceci pisma? svatko

tumaci po svome,  i ja,   ali što

tumaci profesor je čcista,

izvorna gola rijec.
takva i shizofrenicna,  ja  sam u

pjesmi otvorila sebe  kao

nikada. jesi li ti tu pjesmu

odmah shvatio? jesi li je

provjerio za slijedecih šest

mjeseci?     neki mozaik o meni

si slozio,  ali  još ponešto

nedostaje,  naravno…no,  ima tu

i pocetak i zaplet i  vrhunac

radnje i kraj. samo nema

raspleta radnje, nije opisana do

kraja.  za tebe je razdoblje

završeno, ali ja ti   još uvijek

doticem  habitus,  još  malo

krvarim  i žedjam,  a to  je i

sastavni dio moga dara za

tebe.1924

ps  hvala ti  na posljednjem

pomazanju. kao što  Krista

razapinju u isto vrijeme  dok

On uskrsava, tako i  ja   živim,

ali imam dozvolu  za oproštenje

posljednjih  grijeha.   tvoja volja

u Gospodinu i moj zavjet nece

biti loši.

objavio introspekcija 19. rujan 2012 19:51:08

Kako  sam u  ponoć željela napisati molitvu,  a nešto ili netko  me  je uznemirilo, napisala sam  crticu, ali i   ona je na blogu  objavljena u 00:01 (dodat ću taj dokument  ovdje),  te sam poslije  toga ( NEMIR PONOĆI) NAPISALA ODMAH I REVOLTIRANU LJUBAVNU IZJAVU JER  SAM SE LJUTILA NA SEBE ŠTO SAM UZNEMIRENA I  TO SAM  PRIPISALA NEMIRu SVJEDOKOVE VOLJE  ( Dodir 4  )

Ovo je komentar u utorak,  25.09.2012. 12:54—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

 

nemir

 

23:48  zaista  prognoziram promjenu vremena, ne osjećam se loše,  ali postala sam na vremenske prilike jako osjetljiva. Osim toga,  loše vrijeme je  sveopći  dobar  izgovor.

Vrati  mi se, Gospodine, nisam  Te  željela niti podsvjesno otjerati, jamčim Ti svojom  prilično svjesnom savješću.  Vrati se meni jer me ukor peče…  jer,  ako nije loše vrijeme, onda može biti samo  neka loša provodnost moje kotlinske  okoline.

Podsjeti  me, Gospodine, pripravi me za pregled savjesti, riječi i djela,  možda je  moja bolest isto  dobar izgovor, ali Tebe trebam, Kriste,  moja Pravednosti.  Da li sam blebetala previše?  Da li sam učinila nešto što inače ne činim’?  Da li sam neumjerena, jesam li pretjerala?

Zašto  me ova izfilozofirana  ponoć  mijenja kao da je podne?  

1909  / 2009

———————————————————————————–poslije pišem ovo:

PREKOPAVANJE

19092012

 

RIJECČ TIJELOM POSTALA,

milost svoju, molimo Te, Gospodine,ulij u duše naše  kada spoznamo utjelovljenje Krista Cistoga u Nevinoj posudi, po Duhu Svetom, blagoslovi moju slijedecu godinu ,  po Kristu, Gospodinu našem, amen. 2400

Duh  Gospodnji pocivao na nama i neka bude, Oce, volja Tvoja.

 

I ovo—————————————–

 

PREKOPAVANJE

2109

 

DODIR  4  

 

 

Sve sam zbog tebe otjerala,

Svu sam neprošlost zaboravila

I starim dragovoljno.

Nisam ti ništa zamjerala

Jer sam ti uvijek prva bila,

Imala svega dovoljno.

Odričem se i sebe i sotone

Pa neka se ruši sve

Kao igra u kockarnici.

Meni samo tvoje riječi zvone,

Bilo da dolaze odakle;

Meni pjevaju zvonici.

Meni se krv uskomeša,

Moji se trzaju mišići,

Iz duše bolest riga.

Moja se kičma vješa

I kao da mi ima ići

U blaženstvo veriga

Koje mi dade i ote.

Ne, ja neću stići

Do tebe drugačije

Nego duhom, Živote;

I opet ćeš  prići

Jer nije svačije

Ono što samo

Od tebe stiže…

Evo, šutim.

Priđi tamom

I još bliže

Jer te ćutim.

2109  029

 

 

 

Komentar:  dvije  ponoći  uzastopce,   i  treća:

 

 

 

DODIRI

KIŠA JE NA OKNIMA,

VODA ŽIVA,

KAO ŠTO REKOH.

PROZORIMA   ZALUPLJENIMA
NEMA  ODAZIVA.

PROREKOH

objavio introspekcija 25. rujan 2012 0:12:24 | Permalink | 0 komentar(a)

PROZA ZA ZNANCE

SVIJEĆA DOGORIJEVA,

PLJUŠTI POPRILIČNO

I ZATVARAM PROZORE.

SA ZAPADA  SIJEVA,

KAKO IDILIČNO!

ŠTO ĆE MI ZORE?

EVO, ONA ĆE  ZAČETI

ZA KOJI TRENUTAK ,

IAKO MRAČNA

I  OPET NAČETI

ŽIVE VODE VRUTAK.

PROZRAČNA.

objavio introspekcija 25. rujan 2012 0:00:01 | Permalink | 0 komentar(a)

,————————————————————————————————————————————————————

 

 

 

 

 

 

 

 

NASTAVAK  PREKOPAVANJA

 

pet – 21.09.2012

Prekopavanje, travanj

PREKOPAVANJE

2109

IZMEĐU prekrasne Cvjetnice  i vazmenog razdoblja, Igračica nije shvatila  što je spoznala iz dubina otajstva Kristova,  ali je ipak pokušala izrazitri  nadnaravnost Ljubavi.

pon – 02.04.2012

Nije to ljubav

Nije to ljubav, ljubav je

veza misli s duhom,

javlja se u prsima…

nije ni to ljubav, ona je

volja s odlukom,

provodi se u djelima…

kada te budi noću

toplina ponad želudca

i ošit se podiže…

kada danju pomisliti hoću

pa me oblije oko srca

i suza pod oko stiže…

kada si zaljubljen

i napuniš se inspiracijom,

ljubav nije ni to…

kada ostaneš nijem,

kada se dodirneš s nacijom,

kada pobijediš zlo…

kada znaš da si kriv

pa te peče, pa se kaješ,

kada ispaštaš…

kada spoznaš da si živ,

kada život daješ,

kada opraštaš…

kada šibaš svojega sina,

kada daješ samog sebe,

kada se mučiš…

kada moliš Božjeg Sina,

kada moliš za druge,

kada uspjeh polučiš…

kada sakupiš to sve,

što nikako ljubav nije,

jako ćeš ostariti.

Znat ćeš što Ljubav je

kad se mudrost tebi svije.

Sve ćeš ostvariti.

objavio introspekcija 2. travanj 2012 8:49:56 | Permalink |

0 Komentar(a):

~ home

Image header © Mando Gomez | Layout design by Pannasmontata

objavio introspekcija 21. rujan 2012 9:05:37 | Permalink | 0 komentar(a)

pravas

roman toka svijesti, + WORDSAVERWORDPRESS.COM

O meni

Ime: Gordana Tomljanović
Lokacija:
O meni:

Moj profil

Favoriti

  • Volim: —

Ne volim: —      evo jedna slika o nama, o mojim doživljajima naših sastanaka koja je vrijedjela cijelo vrijeme, iako imam I boljih stihova,  ova mi je pjesmica karakteristična u svakoj riječi  I  to kao pravi  suhoparni izvještaj iza kojeg se ne nazipravasre  dubina

roman toka svijesti, + WORDSAVERWORDPRESS.COM

O meni

pon – 02.04.2012

Jedan sat

Provest ću jedan sat s tobom

da zavirim u dušu tvoju

ljudskog stvorenja.

Kao osoba ću se gledati s osobom,

čuti svake riječi boju

nebeskog proviđenja

koje iz tvoga romantičnog srca

dopire negdje u mene

pa onda zrači

tako da mi uzavrela krv grca,

razdire kapilare i vene

pa oči zamrači.

Ono što govoriš, ono što si ti

budi me i opušta istodobno;

gledam te pozorno.

To vrela ljubav mora biti

koja caruje slobodno

i pomalo ljubomorno.

Zato te tako dobro čujem,

zato te i s tobom blagujem,

u izobilju i lijepo.

Zato te grozničavo iščekujem,

zato se tebi radujem,

zato ti vjerujem slijepo.

objavio introspekcija 2. travanj 2012 8:36:10 | Permalink |

0 Komentar(a):

28092012   12:00

Gordana Tomljanović

esej

–Proživljeni  dodiri,  2.  dio

2012

Oslobođena

Neki znatiželjni

nevini pogledi.

Neka znatiželjna

zlobna pitanja.

Moji čeoni

mučaljivi ogledi,

moja željna

emotivna skitanja.

I Bog noćas

svjetlo sa neba skide,

jedna je zvijezda

iz ogrlice pala.

Neka mekoća

šapnu da ideš.

Kamena žlijezda

u grlo se dala.

Što sam imala

pada pod led…

ali sunce će pasti

na plodnu zemlju.

Neće ječati cimbala,

neće zvečati mjed.

Ono što sam imala

vječno je sveđ.

objavio introspekcija 3. srpanj 2012 12:01:21 |

toga dana sam uzela puno vremena provesti u  hramu, bilo  je predivno, vidjesmo se  na kratko,  puno dojmova, upoznavanja,  a  onda se zapričah I  zaslušah  pučkih razgovora  I ogovaranja   I  ispovijedanja.  Nije mi došlo do dna duše   ono što sam pripravna čekala  I odvratila.  To će se vidjeti tek  poslije.

—————————————————————–

Lava

Lagano, pa sve tiše

Počela se razlijevati

Lava u prsima.

Ona sve pali i briše,

Ona može puno dati

Sa malim srsima.

Ona stiže posvuda,

Na udove se širi

I još dalje  putuje,

Do drugih obzora;

Kao lahor piri

Iz sitne vruje.

Pa se utapa,

Pa se sastaje

U toplo jezero

Pod likom uštapa.

Pa onda nastaje

Pravo novo vrelo.

O3o7

-lava je ipak počela sukljati iz dubina mojih, to si bio ti, otrgnut od mene kao   rođeno izrasli ud  duhovni. Bili smo jedan duh,  ti si bio u mojim grudima,  ali ta lava je počela  sukljati iz čela i oblijevala mi ramena, a tebe nije bilo u blizini,  bio si u riječima sugovornice, ali tako vremenitog izražaja  da je to bilo u suštoj  suprotnosti  s nečim među nama, Gospodin je pržio prostor oko mene i jedino što je moja malaksalost  i  slabost u tom trenutku mogla učiniti bilo je da se preda unutarnjim udahom na žrtvenik. A tamo su bile agape.

—————————————————————————————————–

Molitva

1807 / 23:30

Što sam pogriješila,

a nije grijeh,

okreni, Gospodine, na dobro.

Ako je grijeh, smiluj mi se

i otpusti.

Ako primim od Tebe,

to mi blagoslovi,

kada Ti dajem, posveti.

To Te molim po Kristu, Gospodinu našem.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 9:37:28 |

          uvodna kontemplacija

¸

Pjesma u prozi

Kada te odvedu slijepoga do krajnjih oruba plodonosnih zelenih, miomirisnih pašnjaka i modrih prozirnih omotača kroz koje rumene zrake sunca prelijevaju slane kapljice na srebrnim sirenama sa zlatnim ovratnicima i kada ti anđeli budu šaputali tiho, pa sve glasnije pjevom šumskih vila: skini povez, strgni ga; i kada osjetiš da ti ni tlo ni voda pod nogama ne mogu jače ranjavati tabane, poletjet ćeš u mrak tvrdih i hladnih kamenih zidova, okrvavljenih od razderanih duplji i zvučnih kao jadiikovke staraca i zapomaganje dječjih glasova; shvatit ćeš da više nisi slijep i da visiš naglavačke.

Bolje ne može: nema više poveza, progledao si, sjećaš se i imaš izvanredan sluh.

objavio introspekcija 18. srpanj 2012 14:20:48 |

¸————————————————————–

18072012 / 19:30      NADA

Okrećem se još jedamput i odlazim, očekujući pozdrave i značajne poglede i riječi, a s poslovičnim smirenim izrazom lica. Tvoj blagoslov neka mi barem malo smiri lupanje u grudima i onaj novi osjećaj punine u dušniku koja se želi rasprsnuti kroz grlo dok na sljepoočicama udara kao da će natopiti sinuse. Čvrsto gazim jer sam ukočenih koljena da ne klecaju. Pozorno slušam da ne moram ništa reći i čvrsto u ruci držim svoje bilješke dok se ti naslađuješ pažljivim promatranjem kroz zamagljene očale i, lagano pognute glave, naćuljenih ušiju čekaš ritam otkucaja moga bila kako bi što točnije opisala i raščlanila naš rastanak i predala svoje pjesništvo na oltar da bude dar bez mane, kada već ne možeš učiniti ništa drugo, ništa više ni za koga osim za Boga.

Gledaš me kako se ne mogu odlijepiti, sjediš odsječena jer ne možeš smoći snage u sebi, drhtiš i nikako ti nije do plakanja, da barem možeš. Znam da me nećeš doći pozdraviti, ali te očekujem.

Prošlo je već tridesetak sekundi. Vječnost je zabilježila sve što nismo dovršili mišlju, riječju i djelom.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 9:13:49

18072012              Igračica  2

Hvala ti što si me tako odano i hrabro pratio u mojim ispadima. Znao si s kim imaš posla od početka, prihvatio si izazov koji ti je bio poslužen kao rukavica u lice u času tvoje najsvetije predanosti, dužnosti i neizmjerne odgovornosti. Kao da smo bili svjesni toga, kao višom silom promatrali smo se kako igramo na očigled Boga i puka i ostali uporni dok je raspad lebdio nad našim glavama. Bili smo obuzeti igrom i zauzeti revnošću i klanjanjem, postupajući do krajnjih granica duboko po svojim uvjerenjima te smo puštali Providnosti da nas vodi i usmjerava, sigurni da će tako posao biti napravljen kako treba.

Znala sam da ću u šoku izgubiti od zdravog razuma, ali ti si još imao toliko vremena da me po prvi puta najozbiljnije ukoriš. Tada sam ti postala najbolja moguća prijateljica, zaljubila se konačno i postala udovica.Nisam ti željela dati ni djelić razloga više za patnju, bol ili smušenost.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 9:22:48

Dodir  2

24:00 19072012

Moram pjevati Bogu

da bih mogla

pjevati tebi.

Moram te naći u srcu

srca moga,

negdje u sebi.

Sve što bih ti ispričala,

već ti je rekao Gospodin

u ljubavi tvojoj.

Ono što ne bih priznala,

već spoznaš gotovim

o duši mojoj.

Onoliko si mi na oku

koliko čujem

kroz prozračnost.

Kao iglu u mom boku,

ponekad očekujem

uboda srčanost.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 9:40:50 |

907 / 07:30    Prisega

Onoga dana , kada ti nisam dao blagoslov, kada te nisam pustio da odeš, želio sam ti pročitati neke zapise u mome srcu. Načinio sam pozornicu prigušenim svjetlom, upaljenim svijećama i tihim violinama u pozadini, pa ti postavio čitače koji su lijepo i srčano čitali značajne odjeljke, a onda su zvuci gregorijanskog korala odali ton svetosti pročitane riječi.

Ti si sebi u bradu tiho pjevušila pokajnički psalam, a onda oduševljeno slušala mladež kako živo pjeva i svira na svojim instrumentima završnu ljubavnu pjesmu.

Okružio sam te svatovima, čitajući svete riječi po nalogu samog vrhovnog poglavara da naše zaruke proteknu u raskoši svete duhovnosti jer je raskošno i sveto naše prijateljstvo.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 9:51:08 |

19072012  08:00    Rastanak

Pobjegla sam nakon izmamljene ljubavne izjave koju si ukrasio i omotao pjesmom mladosti i darovao nam trenutak zajedničke istoznačnosti koji se ne zaboravlja kao ni prisega na vjenčanju.

I onaj trenutak, kada si me preduhitrio na odlasku, pod izgovorom da moraš otvoriti vrata, okrenula sam se od tvoga sretnog i nevinog osmijeha jer me je kosnuo i utisnuo mi se u srce, pa sam gledala zidove i stupove u predvorju dok smo se mimoilazili, prestrašena od silnog očitovanja svete ljubavi, od izobilja svečanog vječnog zavjeta i, u šoku, bez pozdrava, brzo izišla na prohladan večernji gradski zrak s mirisom smoga i stvarnosti te sam od toga dana počela sanjati stupove predvorja u kojem smo se našli na trenutak sami u tom velikom i svetom prostoru: samo Bog, ti i ja, u tišini svečanosti toga vječnoga trenutka.

19072012  08:30     SMRT

Još ćemo se možda jednom vidjeti, kada se budeš opraštao od svoje obitelji. Znam da očekuješ da se ni jedan trzaj na mom licu, podrhtavanje glasa ili klecanje koljena ne pojave u bilo kojem obliku koji bi bio nedostojan i nepriličan trenutku rastanka.

Svima će biti dopušteno da plaču, ja ne smijem pustiti ni suzu, dostojna trenutka koji je odraz vječnosti kao i svi ostali trenutci koje smo provodili zajedno. Ništa se u vječnosti ne mijenja s tim, ljubav će procvasti kako je i krenula rasti, makar se mi razdvajamo.

Krvotok mi se usporava, tresem se od te pomisli na značaj događaja koji se odražava kao svečani trenutak ulaska kroz širom otvorene dveri rajskoga vrta u kojem čeka dobrodošlica Boga živoga.

Od vječnoga života naš rastanak dobiva udio u svom značenju.

Kao kad pomislim na trenutak umiranja: uzbudim se od veličanstva, krasote i dostojanstva u koje ću kročiti jednom zauvijek.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 10:05:53 |

Proživljeni dodiri

19072012   11:30       Susret

Kada ste, toga dana, pozivali prvi puta na održavanje hramskog prostora, Providnost me je dovela pravo pred tvoj pjesnički, nadahnuti i produhovljeni pogled koji je govorio ” uznemiravate me ” dok si se rukovao sa muškarcima koji su ti kratko spomenuli radi čega su došli.

Stajala sam kao uhoda malo iza njih, ali ti si me odmah prinijetio i možda pomalo otresito ili nervozno pitao zašto sam došla. Prošaptala sam: ” Za čišćenje”, ali ti si nagnuo glavu i ponovio glasno: “Za što?!”. Odriješito sam pustila glas i oštrije ponovila iste dvije riječi kojima si ti pridao važnost, još jednom ih ponavljajući, sarkastično i oduševljeno. Odmah si mi obratio više pažnje, tvoj izraz lica se promijenio u neki prirodniji, poslovnoga stava. Dogovarali smo kada treba doći, a ja sam pri tom opušteno, tanka glasa, nerazumljivo pokušavala biti prisna i duhovita. Nisi se obazirao na to. Ne znajući kako, pobjegoh. Nikada nisam stekla naviku prilagođavanja mnoštvu.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 15:56:01 |

Proživljeni dodiri 2

19072012  11:45    Vrata

Sjećala sam se tebe. I kada sam iz bolesti naišla na ispovijed, dobro sam te upamtila, ostao si mi u znakovitom sjećanju jer si kao sjena vladao prostorom, ništa ne čineći, odnosno promatrajući nenametljivo što se događa.

Stajao si s one strane izlaza i zatvorena staklena vrata, kroz koja si gledao prema meni jer sam nailazila, nježno i susretljivo otvorio da bih mogla proći. Čini mi se da sam klimnula glavom. Ti si me gledao, vjerojatno si čekao da liću nešto reći, neki pozdrav. Možda si se pitao zašto nisam sjela u klupu nakon molitve, možda si me se sjetio. Ali ja sam, po običaju, pobjegla.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 16:02:13 |

19072012  12:00 Amosove divlje smokve

Kada si proplakala za vrijeme moje propovijedi o poslušnosti prema roditeljima i slijepoj vjeri u Boga i brisala svaki čas nos papirnatim rupčićem i kada si, tako reći, razgovarala sa mnom, aktivno me slušajući i klimajući glavom, odgovarala što misliš i sa čime se slažeš, ali i odmahivala glavom plačući, bio sam, blago rečeno, zainteresiran i pomalo zatečen dočekao trenutak kada ćeš stati pred Krista. Gledao sam te, pokušavajući odgonetnuti što mi to predlažeš strpljivim, upornim pogledom. Nisi sklanjala očiju od mojih i laganim podizanjem obrva kao da si iščekivala nešto, kao da si pitala da li ću te pričestiti kad izgledaš kao da si u smrtnom grijehu. Ako je netko trebao Boga, to si bila ti. Čekao sam, oklijevao, a ti si odlučno stajala kao da nisi uopće uznemirena grižnjom savjesti ili zbunjena ili ponizna pogleda. Ti si me gledala nekako kao da me ljubiš i izazivaš. Nadao sam se da ćeš se ispovijediti što prije možeš, zaista si trebala pričest, pograbila si hostiju koju sam ti polako utisnuo na dlan i okrenula se, uzimajući je dok si se vraćala u klupu da bi potom kleknula i širom otvorenih očiju gledala što se događa pred oltarom, dok su ti se usnice pomicale u molitvi. Postala si normalna i mirna.

objavio introspekcija 19. srpanj 2012 16:14:06

……………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

 

 

 

 

 

Dan kada smo saznali

 

Te subotnje sparne ljetne večeri htjela sam ti reći da se još nadam, ali pjesma govori sigurno kao da odlaziš, kao pred zadnje viđenje…a nije bilo puno za zboriti

 

 

Skitnice i nosači

Sve rekoh o kolodvorima,

rastancima i peronima;

skitnice i nosači.

Povjerih se tlu i morima,

zvjezdanim eonima;

čuvari i čistači.

Sve rekoh u izobilju

o časima svetima.

Krvi i Tijela!

I kako za zbilju

u povremenim susretima

treba udjela.

I kako nema straha

kad odlazi tko voli,

sve ja rekoh.

I kako ljubav je jaka

kada najviše boli,

ni to ne porekoh.

Samo ne znam kamo

usmjeriti pogled

iz dubine, uzeti breme…

kada nosači stoje tamo

i nude usluge na ogled.

Ta, ja nosim samo sjeme.

objavio introspekcija 14. srpanj 2012 19:02:24

–kada  sam objavila pjesmu, mirno sam otišla čekati  ponoć, moliti se, I naspavati – to sam znala, moram se normalno naspavati|.

Došla je nedjelja, prekrasno, mirno jutro. Otišla  je do Hrama, pripravna stajati s ljubavlju I radošću kako  bi prinos  bio bez mane jer Gospodin je od nas  to I očekivao.

Čitanje je bilo iz Proroka Amosa, on je bio  “samo” uzgajivač divljih smokava  I ribolovac. Divlje smokve rastu na sprudovima I ne znam kako se gaje, jedino tako da im pripovijedaš  I propovijedaš   kao Sveti Franjo pticama.

U rječniku sam pronašla da  su smokve vrsta riba koštunjača u našim krajevima, to mi je već nekako odgovaralo, pa sam ih stavila u pjesmu;  nekako  sam je ispisala I objavila poslije mise  za vrijeme koje  je vladao mir, sabranost, ozbiljnost I malo osmijehivanja.

Smokvar

Gajiti divlje smokve ( ! ) ,

na sprudu, raspucane,

i stočariti.

A kostrijeti su mokre

od glavnje zakucane,

i blagodariti

ženi što je bludničila

i zemlju užetom

razrezala,

može samo duša čila

Tekoe pastirom.

Razvezala

duša jača od medvjedice

koja gorke sokove

pije smokvine.

Vinom planinskim mladice

zalit će brdske čokove

i brdske bokovine.

Ostavit će voćnjak divlji

i jesti kruha Judina

dok se klima mijenja.

Otići će u dan sivlji,

okrenuti se sprudima

i reći: do viđenja.

Ribe će koštunjače

ponovno podivljati,

a bijahu pripitomljene.

Mnoge se kvače

koje će hvaliti

kosti njine polomljene.

Jer si našao, predan,

već sada oči plačne,

klima se ne mijenja

ni za ljeta sedam.

Kosti  će nejačne

reći: do viđenja.

objavio introspekcija 15. srpanj 2012 13:19:03 |

–i to je bilo to, ali kraj prinosu   još  nije došao ,  prinos je vječan…

 

Evo moje, naše duše u  stihu toga nedjeljnog popodneva, objavljeno

U ponedjeljak

 

 

 

 

Nijeme ptice

Ljetno radno vrijeme puno je simbolike duh je tiho moje ptice nijeme prhte svakolike prostor njihov ustupile su mislima i oblaci surađuju i podobna svježina slušam svim čulima poruke zrakom putuju bremenita tišina nebo je spustilo počasne zastave i udovi su laki nekome se snilo da ih drhtave smeta šušanj svaki.

 

 

 

šetnja

kao da mi je netko zatvorio prozor šutim prema njemu pa se odbija meko od očiju obzor srce zatvoreno svemu ponad moje duše stražare suze dah se vraća pa na srce puše pamet se oduze misao sve kraća izlazim tijelom i nosim sjeme sa sobom dušom cijelom nesvjesno krenem za tobom.

objavio introspekcija 16. srpanj 2012 14:26:16 |

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………

 

 

Proživljeni dodiri 2

24. 07.                   Pozdrav

Vidjela je Učitelja, odmah ga je prepoznala. Nije bio tjelesno prisutan, ali stajao je zajedno sa Svjedokom iza oltara iza kojega je, pod križem, lebdjela njezina podvojena prošlost, ali i jedan trenutak u životu kojega se sjećala kao najveličanstvenijeg u svom životu:

časa kada je prvi puta rodila dijete. Tada je bila i zdrava i čista. Odmah je pokušala opisati u pjesmi radost koju je doživjela kao ozdravljenje. Da li bi to i bio u nekim okolnostima put ozdravljenja? U konačnici, ona je tako i prihvatila: shizofrenija je borba između starog i novog  čovjeka, odnosno jedan oblik rađanja za koji je potrebno hrabrosti i medikamenata.

Kada je bila na ispovijedi, uspjela je pobijediti ljubavlju strah i anksioznost sigurno puno više od pedeset posto. Vidjela je po držanju svoga tijela koje je prije sličilo majčinom, što god učinila, a poslije je izgledalo pomlađeno, zajedno sa kretnjama, postupcima i mislima.

U ljubavi nema straha, ali je njezina ljubav preslaba.

Psihoza ne znači da se čovjek ne mora ispovijedati.

Molili su za nju u Kristu, učinkovita je molitva za druge.

objavio introspekcija 24. srpanj 2012 18:38:48 |

 

 

 

Dodir 2

Kao prvorotkinja,

iz koje bljesnu

novorođenče,

kao mekinja

na koju tresnu

dvije pahulje

proletjela golubica

prema gnijezdu.

Otvoreno

prkosi bezočnica,

zelenom bezdnu.

Stvoreno

biljno mrvljevlje,

ni iz čega,

palo iz kljuna.

Kao slatko zadjevlje,

ptića svega

nahrani okruna.

2407  13:05

objavio introspekcija 24. srpanj 2012 18:42:59 |

 

 

 

 

 

Proživljeni dodiri

29072012   14:00              Sebičnost

Tek je sredina ljeta. Suša stara, prastara još se povlači, sparina je teška i lijenost cvate.

Osjećala se malo zdravijom.

Svjedok joj je nedostajao kao običan čovjek, ne kao svećenik. Duboko je , u srčiki duše svoje, nakon dvanaest dana, našla njegovu ljubav. To je bilo tako postojano jer ona je voljela sebično, za sebe, samo za sebe i svoje zdravlje ,  iskorištavala ga za svoje pisanje. A sve je dobila od njega. Vidje da se ravna po njemu, toliko je bila sigurna da on, kao svećenik, ne može biti u krivu.

objavio introspekcija 30. srpanj 2012 8:31:12 | |

 

 

 

Proživljeni dodiri 2

29072012  22:22      Mir

U tvojim očima je bila simpatija i izazov.

Simpatija je rasla u raumijevanje.

Došla je izjava ljubavi.

Iznenada si počeo dokazivati svoju postojanost.

Dobila sam neophodnu sigurnost.

U meni se počela rađati nježnost.

Sada naslućujem da imam svoj mir.

objavio introspekcija 30. srpanj 2012 8:34:57 |

 

 

 

 

 

 

 

 

PROŽIVLJENI DODIRI 3

02082012                                     Umetak

16:15  Zašto ne govorim o svršetku korizme? O   Uskrsu?

Najveća mi je bila ljepota Cvjetnice. Mnoštvo ljudi, pjesme i cvijeća, slavlje veliko.

Najdraže. Vjenčanje. Bilo mi je drago da napokon čujem „Kraljice neba, raduj se “ .

Znala sam da neću otići, odmaknuti se od Hrama.

Bio je  to još jedan od definitivnih dana koji su se namnožili nevjerojatnom gustoćom i brzinom. Bez Svjedoka ne bi toga bilo.

Nisam gledala na Uskrs kroz njega, gledala sam njega kroz Uskrsnuće. Doveo me je do maksimalne usredotočenosti, miloću Gospodinovom.

Osim toga, bio je strašno zauzet.

Imala sam dojam povremeno da želiš pobjeći i to pravo u moje naručje. Bili smo blizu, veoma blizu. Često smo se približavali, relativno. Postajali prisniji u Gospodinu.

05082012                           Vjernost

16:55 veliki je dan ovo.

Opet sam malo skrenula, ali ne tako strašno. Zaista vjerujem da se po Duhu Svetom razumijemo. Hostija kao uštap i symbolon, na tvoje oči, bi iznad mene kao mač odluke dok si ti sa strane isuviše pozorno gledao u mene. Mislim da to sasvim sigurno znam i vjerujem. Mač je bio u tome što mi je prijetio kao zaborav. Ne rastanak, nego strah da me ne voliš. Ne niti strah, nego prihvaćanje, ali teško. Vidio si moj pogled. Kod drugog podizanja stao si na moju stranu. Hostija je bila cijela i ti si mi govorio „vraćam se“ ,  ali to je zapravo značilo ono jedino što trebam; volim te, tu sam. To je značilo: ponašaj se kao da nisam otišao, ostanimo vjerni ( ili ostani vjerna). Večeras dolazim iznimno po treći put, kao i onda kad sam došla na večernju.

10.08.2012.      petak, 17:10

Govorio si kako je Marijin život bio siv. Kako je željela biti djevica, a Bog joj je namijenio majčinstvo. Kako Josip nije ništa znao. Kako svaka žena želi roditi u što boljim uvjetima, a Marija, kada je bio onaj zemljotres, u tuđini rađa u nekoj štali.

Krist govori na križu: žedan sam, reče i pogleda na prazno mjesto kraj mene na klupi pa hladnokrvno, konačno i dubljim glasom, u jednom dahu, završi: tebe sam žedan.

15.082012                                      Gospa

Toliko toga osjećajnoga uspijem malo izraziti u stihovima koje vjerojatno nitko ne razumije, bio bi lud, a meni to leži bolje nego ovo prozno opisivanje. A bez tih silnih stihova ovaj esej  ne može dočarati  niti pola od onoga što se u meni, a vjerojatno i u tebi i drugima, događa.

Netko se žalio da se u njegovoj župi ništa ne događa. Netko drugi je upotrijebio izražaj „ duhovni razgovori“,  to znači ljubav na djelu, to je ono što ti ponavljaš, Bog je među nama.

Napisala sam da hodam pravo i da znam put, ali da nije to cesta  stvorena od ljudskih ruku i da na tom mome putu kao da ljudska noga nije kročila. Jer si rekao, stalno govoriš to s ogorčenjem, nešto kao da smo i previše malovjerni, pasivni, gledamo u pod kao životinje kojima je Bog, po legendi, ispunio želje, dao im ono što su poželjele, a čovjek ima gledati gore i ogorčenost se pojavila kad si ljubazno, onako ironično, rekao da dovedemo nekoga svoga u hram, konačno, to je marijansko svetište. Kao da si htio reći da vjernici kritiziraju Crkvu, a sami nisu u stanju beknuti dvije suvisle riječi navještenja, svjedočenja Krista Gospodina.

PROŽIVLJENI DODIRI 3

16082012

00:47 sjećam se, ne spavam, nevinost nije svjesna da je nevinost, a da je blažena, čista srca, to može naučiti.. teško čitam. Ljudi bi imali Bibliju čitati, a ne ovakve tekstove kao što su ovi moji, pogotovo ne novine razne. Molila sam i pokušala zaspati prije sat vremena.

Što se događa s onim starim kršćanima prvog stoljeća kada njih nekoliko braće smaknu i nema ih na licu zemlje? Marija ih tjera da mole.

Imam nekog letećeg moljca ili komarca ,  ne znam što je. Mutant.

01:00 nevinost je jako dobar učitelj i pokazivatelj jer sve proživljava jer je često mlada pa mora učiti, sve joj je novo. Ali starci se prave važni, od djece treba učiti, ima se obrat učiniti ovoga društva, malu djecu slušati kao Krista. Ne odmah pomisliti: gledaj, ovo malo dijete ne zna ono sve što ja već znam, moram ga JA naučiti – i to je greška. To nisam izvukla iz rukava, tako sam ja radila kad sam bila mlada majka. I sada su zreli i samostalni, a međusobno ne patimo od lažnih ovisnosti i osjećajnih provala koje u obiteljima samo stvaraju nered, zamućuju ionako već grešne svjetonazore. I vrijeme je takvo da ima puno zlostavljane djece pa su mnoga sretnija kad se obitelj razvrgne. Obitelji su Adama i Eve, nisu Kristove. Adam i Eva su upozorenje na druženje i zajedništvo, a Krist je zajedništvo duha koji dolazi poslije.

01:06 tek kad pokušam razmatrati Mariju, sjetim se da mi ima živjeti moju ženstvenost. I da su muškarci rijetki i to je bitna razlika. Ako rađanje neko normalno ne obrati ženu kao muškarca majčina smrt, onda je to već neobično. Muškarac kaže: znam ja to; i ne ode u crkvu. Nisam srela nikada tako nevina mlađeg muškarca kao što je Svjedok. On zasigurno nije osoba koja nije ništa prošla u životu, to nema veze s nevinošću. On zasigurno nije uobičajena pojava. Nevinost je uzrok i početak dalekosežnih rezultata kao posljedica. Nije nevinost osobina djece. Nevinost je Bog u ljudima veliki. Toliko sam sigurna da će Svjedok daleko dogurati, ali je pitanje da li će to znati, da li će ići tamo kamo on ne bi želio. Da li pape žele biti pape? Woytila je želio. Ja ne bih .  01:27

PROŽIVLJENI DODIRI  3

16082012

7:19  ne mogu spavati, muka me mori, i noćne more svakojake, a tražim odmora, iscrpljena sam, najviše od sparine, južine i suše. Buka ovoga svijeta jutros me ima dovesti malo k onom  osjećaju normalne svakodnevice za koju ljudi govore da je stvarnost. I bila bi da nisam sama, da mi ne tuli glazba, da ne gledam uzput televiziju, da je neka osoba ljudska prisutna. Moji odlasci u Hram su mi, kao i uvijek,  prava stvarnost. Stara sam, umorna duševno, danas bi trebala biti adoracija.

Jedina prisutna ljudska osoba od jučer, noćas, bio je Svjedok. Bilo bi neobično da nemam te svoje more i da u njima nema i njega. Dolazim u Hram i čekam smjenu u redovništvu, dolazim da mi nešto ne bi promaklo. Lijepo je živjeti stalno u molitvi i slavlju, iako imam i stvarnih muka, nije to ono što zovu ljudi idilom. Muku imam, ali se ona utapa u ljubavi. Napisah da sam mazohistica,  to tako ljudima bi vjerojatno izgledalo. Moja muka je sastavni dio vjerskog života i ne bih je mijenjala za „sreću“ svjetovnu. Moram živjeti i vremenito, iz toga ne mogu, ali je vrijeme na mojoj strani, posvećeno je i blagoslovljeno Tijelom Kristovim. Makar sam iscrpljena, ima, evo, već puno dana da redovno odlazim u Hram,  navukao me je Svjedok, što mi je drago. Moja namjera od prije šest mjeseci, da se posvetim vjerskim dužnostima i da se usredotočim na duhovnu obnovu, dobro je ostvarena. Namjeravala sam to činiti malo manje, rjeđe, ali protiv svakog umora, ja idem tamo i ja sam tamo. Moje obraćenje je tako sporo i teško, ali ja još i ištem da mi je dulje vrijeme, da mi je u jednom danu četrdeset sati i u noći da mi je samo ponoć i neka uslijedi jutro. Nisam očekivala da ću ja sama biti najveća prepreka vlastitom obraćenju. Tako sam čvrsto zatvorena, tvrde kože, i da, tvrde šije, da je to velika smetnja duhu ,  kao da se ne mogu opustiti. I ne mogu, napeta sam. I duhovnici i puk u Hramu mi izgledaju tvrde šije. Jer ući u otajstvo Kristovo teško je bez zajedništva na slavlju i na obredima. Propovijedi su ponekad nekako vremenite, a govorimo jezikom vjere, pa je to zapravo tragikomično, bolje je govoriti kao ateist, a spoznavati ono nasuprot svetim.

07:56 da, zaista bi se bilo lijepo zarediti, šteta što nemam što ponuditi Crkvi. A ona mi nudi puno od Marije, što ja nikako ne mogu usvojiti ni spoznati. Krist je veći nezamislivo,  ali ne i nedostupno kad toliko pratim Svetog Ivana apostola. Od zlatne Djevice i njene veličine, Krista vidimo samo krajičkom oka. Osim toga, puno je žena koje svoje osjećaje ne razmatraju i ne sublimiraju, jedino podsvjesno dok mole krunicu, a samo misno slavlje kao da drijemaju. Najgore mi je što ne čujem osjećajne provale koje bi imale uslijediti nakon spoznaja velikih tijekom slavlja. To izostaje, to mi nedostaje. Kad se već prepuštamo osjećajima pred Marijom, zašto smo blokirani i drijemamo u susretu s Kristom? Zašto se omamljujemo Marijom, to samo zamućuje vid i pogled na Krista živa, prisutna, to mi smeta, to me prekida na putu u otajstvo Kristovo, spoznaje su mi uvjetovane banalnostima kao što su moja napeta ramena, neki pogrešan zvuk u glasu puka, u odgovoru na ponudu Isusovu koji govori: uzmi; koji nudi obilje vječnoga života, a ja ga vidim tako isprekidano kao da imam smetnje u duhu i znam dobro da je prokleti blizu, ali ništa ne može. Vidim da ljudi, žene mnoge žele spoznavati Isusa, ali nisu, ne, nisu dobro pripremljene i to mi naročito smeta kod onih koji, kao i ja, zbog pripreme ranije i dolaze, prije slavlja, i mole. A krunica  skreće pažnju na veličinu beskrajnu i ljepotu uzvišenu te duhovi kao da očekuju previše kad počne misa, očekuju da neće moći spoznati Isusa jer, kad je Marija tako veličanstvena i nepojmljiva, kako onda tek mora biti daleko Krist, eto, čini mi se da tako razmišljaju, tu je ona nezgoda sa štovanjem Bogorodice i tako dolazi do omame i drijemeža koji izgleda mrtvije od svih svetih jer oni žive potiho i govore i zagovaraju, a žene su nekako pasivne. I ja sam pasivna jer sam usredotočena, Riječ me obuzima, ali ne mogu da ne uzdahnem glasno od iznenađenja koje svaki čas dolazi kad ugledam Krista, uvijek me ponovo zadivi i iznenadi i to je Život i ja u njemu. Duhovnici govore tako provokativno, a ljudi mirno slušaju. Gdje su izljevi? Gdje su uzdasi? Gdje  je uzvik iznenađenja, potvrde, da li smo zavjetovani šutnjom jer služimo poslušnosti?  Ne! To nema veze jedno s drugim.

8:23 Isus je bliže od Marije. Ide se  po Mariji, ali barem na slavlju, On je izravan, On je ljudskiji unatoč tome ili upravo zato što je Marija prevelika institucija, ali postava Kristova te ne može biti bliža nikako od Krista. U Hramu je oltar Marijin odmah do glavnog oltara, a između se uporno gura neko sotonizirano ljudsko biće, uvijek neka šuškavost… duhovnici prolaze nevidljivi, i mnoge žene i vjernici, ali nađe se često neka šuška blizu i pokušava proždrijeti poglede puka.  Zašto meni skreće uporno pogled? Zašto se miču pučanke dok Isus ulazi kao bujica koja ne da  ljudskoj osobi da mrtvljuje i hoda i šuška, ulazi, izlazi, križa se jer je tek ušla, i, što je najgore, mijenja položaj tijela koje bi imalo biti poneseno naletom Poplave…

8:34 kad dolazim, slavlje prije župne mise je u tijeku. Ponašam se kao i drugi koji dolaze, nastojim biti što je moguće tiša i nevidljiva, ali nekome sigurno smetam. No, gledam godinama te ljude…  oni nisu ni usredotočeni ni ometeni mojim prolaženjem.

Drugo je što ja imam sama sa sobom problema, što ja još dodatno nosim križ aripiprazola i anksioznosti, ne bih smjela se miješati s ostalima nego doći na misu za invalide. Ali vezana sam za Hram, taj prostor mi je uobičajena podloga za usredotočenost, ranijim dolaskom i namještanjem si pomažem i onda normalno da mi sve te uznemirujuće upadice smetaju kad počne misno slavlje.

Kad govorim Mariji neka umnoži našu vjeru, mislim na to da umnoži ljude koji vjeruju, jer vjeru za sebe ne trebaš moliti nego za duge. No, kad bi se mene pitalo, ja bih potjerala više od polovice tih jadnika s mise, van iz crkve. Ne kad je slavlje Marijino, onda treba i mnoštvo i pučko pjevanje. Ali na misi, koja je središnje zbivanje bilo kojeg slavlja Marijina, puk je preglasan svojim drijemežom, ne čuje se dobro Krist, ne moli ga se, ne pjeva mu se…

8:51 raspored molitve i slavlja jednostavno ima biti drugačiji. Ne mogu izmoliti samo pet Očenaša i Slavaocu i pedeset Zdravomarija i pedeset puta reći prvo njoj da je blagoslovljena, a onda dodati i spomenuti i napomenuti da ,  osim nje,  tu ima i njezin plod…eto, kako sam teška osoba, eto, kako sam zajedljiva, ali da ne plačem stalno zbog toga što izgleda kao sitnica koja je nebitna…upravo to je taj upliv na podsvijest, a to mrzim kao grijehe svoje. I zatim još, iako molim krunicu samo zbog imena Gospina, dodati pedeset puta iskanje, kao da sam je blagoslovila samo zato da je pozdravim pristojno i da bih onda tek rekla ono glavno, a to je: daj moli za mene. Moli sada –  moli na času moje smrti, smrti u grijehu – to je jedno te isto, …, griješim i molim u isto vrijeme da moli za mene jer, evo, USRED MOLITVE UMIREM!!! Da umrem u molitvi i s molitvom, daj mi, to je ok. Da netko kraj mene zapali svijeću, daj Bože. Ali da idem moliti da bih umrla… da li ja nešto vidim naopako? Da li je to moja ili pučka logička pogreška? Da li je puk u pravu jer je puk, a ja sam usamljena, nisam jedina, ali sam samo jedna zapravo i ne mogu protiv puka, kao što ni Crkva ne može, a da ne razmatra i ne priznaje i kao što je Gospodar nad  vojskama dopustio, samo zbog okorjelosti naših srdaca, sve i svašta da bi nam skrenuo pažnju sa sitnica i usmjerio nam što slobodniji duh prema sebi.

9:04 to je zbog toga što mislimo na smrt, neprekidno, što vjerujemo samo zato da ne umremo od straha jer mi se čini da je smrt laka, ali je agonija i strah , i to strah od djetinjstva pa do tko zna kada, zapravo umiranje teško i preteško i suzna dolina.A Krist je svima na nosu, pred nosom…ali, eto, izrecitirala bih još da nikako ne može se omamljivanjem riješiti strah nego raščlambom za koju je dovoljno samo pretpostaviti da vjerujemo, tako malo vjere je za to potrebno, za pogled jedan očima vjere na sve, na okolinu, na sebe, na Krista.

Zahvaljujemo Ti, svemogući Bože, za sva dobročinstva Tvoja, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Neka bude Tvoja patnja, Tvoje breme, Tvoja predragocjena milosrdna volja i neka mi bude Kraljevstvo, izjadah se, ispovijedih se i isplakah te pokajah se pa pogledaj, Gospode, i smiluj nam se jer smo sagriješili Tebi. Jer prvo dolaziš Ti, a onda pokajanje iako misa tek počinje ispoviješću a završava molitvom, opet ja okrećem naopako. Oprosti mi, znam da nije grijeh nego nemir i revnovanje, ali za Svetu Crkvu Katoličku, da pokajanje zaista pripremi puk za slavlje, molim Te, usliši.

Po Kristu, u ime Krista Gospodina, primi me.

PROŽIVLJENI DODIRI 3

16082012

9:45

Sa dva krila velikog orla

Ponesi me do pustinje

I pij sa mnom vodu griješne rijeke.

Položi me do Horeba

Da me grijesi kinje

I mojim umom vodi me do meke

Obale pustinjske

Na kojoj me pere more,

Obale gostinjske

Na kojoj sviću zore.

0907  2404

15:41                 kazalo

NIJEME PTICE: bila sam u komi. Ti si me opomenuo. Kasnije sam ja imala potrebu opomenuti tebe. ( PRIJATELJ)

KADA VATROMET PROCVATE : te noći je bila obljetnica. Čula sam te i pjesma TREŠNJA je dobila nastavak.

MOJA LAĐA je sam  san kao znak da sam imala dobar ulov, ali da nisam uspjela zadržati i usvojiti ono što sam morala. Ima nade, idem sjećanjima i svojim tempom.

LJETNA STRAŽA,  MIR OD PAPERJA: opet ona beztebnost i mor u Gospodinu

MOJ ZNAK: to je pjesma iz korizmenog razdoblja i opisuje ono mjesto koje spominjem u pjesmi  IZA KRIŽA. Tada sam bila usredotočena najviše, imala živo viđenje, a ti si ga samo potvrdio kao da točno znaš kakvo je bilo moje viđenje. To je, naravno, bio Gospodin, ali to bi se moralo događati i drugim ljudima.

MEA CULPA je moja nesposobnost, odnosno, nedovoljna ljubav koja mi je potrebna da se još malo više izvučem iz shizofrenije. Ali, po mjerilima u svijetu, ja sam se i predobro izvukla, samo što su to nijanse koje medicinu ne zanimaju, jedino potpuno izliječenje bi bilo vrijedno spomena. Ne očekujem to tako brzo, ali da sam mogla  bolje iskoristiti ono što mi Gospodin daje da mu svojim trudom prinesem, to je moj grijeh, odnosno to je zbog mojih grijeha, iako se ispovijedam.

ULJUŠAK NEBA je nastavak priče o trešnji.

DOK PADAŠ S KRIŽA je odgovor na pjesmu NE LJUBIM TE KAO MARIJA

Od HRANILIŠTA KOSOVA do Platna iskušavam svoju darovitost bez tebe

Od SJEMENA  do MISIONARA opet smo se sreli.  Misije su na televiziji oličenje neznanja hrvatskoga jezika kod mladih, treća generacija, to me natjeralo da glasno kriknem usred noći

OLUJA U MAKSIMIRSKOJ, triput sam blagovala, taj treći put je bio neizdrživ poziv i nešto između mene i Gospodina, neka moja stazica utabana koju moram zaboraviti. Prijekorno si me pogledao, ne znam zašto jer nisam bila usredotočena na tebe i to je bio trenutak kad sam počela gubiti povjerenje u tebe, odnosno, mislila da me ne voliš, da ti smetam, a to si i oblikovao više puta kao molitvu za bolesnike. Samo što si zadnji put načinio razliku između tjelesne nemoći i patnje, nešto slično kao razlika duha čovjekovog od svega njegovoga . brzo mi se vratila ljubav i povjerenje prema tebi. Uvečer, točno u ponoć, krcnuo je oslobođeni zrak u plastičnoj boci vode koja se na stolu kraj mene polako odleđivala i iz koje sam pijuckala. Sjetih se prvo tebe, a ono prolazno krizno nepovjerenje me štrecnu kao i taj dan Oluje u kojem sam u gradu vidjela samo jednu jedinu zastavu i bila sam u biti, toga popodneva sva nikakva, kad sve zbrojim.

 

 

PROŽIVLJENI DODIRI  3

16082012                                 kazalo  II

MEKOĆA toga dana sam uzela puno vremena provesti u Hramu.

Bilo je predivno, vidjesmo se na kratko, puno dojmova, upoznavanja, a onda se zapričah i zaslušah pučkih razgovora i ogovaranja i ispovijedanja (OSLOBOĐENA) – nije mi došlo do dna duše ono što sam spremno čekala i odvratila. To će se vidjeti tek poslije.

LAVA je ipak počela sukljati iz dubina mojih, to si bio ti, otrgnut od mene kao rođeno izrasli ud duhovni. Bili smo jedan duh, ti si bio u mojim grudima, ali ta lava je počela sukljati iz čela i oblijevala mi ramena, a tebe nije bilo u blizini, bio si u riječima sugovornice, ali tako vremenitog izražaja da je to bilo u suštoj suprotnosti s nečim među nama, što se odlijepljivalo i imalu čistu snagu duhovnog doživljaja. Bog je bio među nama, Gospodin je pržio prostor oko mene i jedino što je moja malaksalost i slabost u tom trenutku mogla učiniti bilo je da se preda unutarnjim udahom na žrtvenik. A tamo su bile agape.

Drugog dana, idućeg, već sam obnavljala uspomene, prepričavala već ispričano, nastavljala obljetničkim stihovima, svaka je pjesma bila osvrt na neku obljetničku pjesmu od prije mjesec dana ili više i dalje, do samoga značajnoga početka novih zajedničkih izdvojenih trenutaka.

AH, TA MORA bacala sam se Bogu u naručje i tebe sagledavala kao samo još jedno njegovo stvorenje kako bih zatomila krikove i cviljenje jer sam to nenavikla ispoljavati. No, na kraju tek polako poče sazrijevati spoznaja da ljubiš tek kad izgubiš. Ali da Isus nije uzašao, ne bi mogao poslati Duha Svetoga svim ljudima. Dok svećenik ne ode, to jest, kad ode, vjernik vidi da je to bio Isus.

STIHOVI SVJETLA već je Gospodin obdario me mirom kakvoga dugo nisam imala zbog tebe. Već sam poželjela nadići običnu ljubavnu poeziju, ustati u samoobrani hladnokrvno i nježno.

NEVINOST tražila sam tvojih oproštajnih riječi, poruka, dogovora, a nisam vjerovala slutnjama toliko da ne bih mogla u nadi ( a nada si ti ) pisati ljubavni zov kao da nikada nisam ni naslutila da se rastajemo. Prekrasno si odgovorio, poslovično prekrasno.Kriste, čovječe.

ŽENA nije bitno što nemam cvijeća, bitno je što sam bila nemirna, grozničava i slaba, a željela sam snagu duha, snagu ljubavi reći ti jasno i glasno.

ULIČNA SVJETILJKA me podsjeća da sam kratila vrijeme, plodonosno višestruko, jer najgore je iščekivanje.

RAČUN pojavio se novi redovnik, radostan, kao znak. A nada je rasla da ćeš ostati.

SKITNICE I NOSAČI bila je subota, pred onaj dan kad sam se ohladila potpuno, prepuna iskustva najavljivanih rastanaka i disciplinirane ,  ali prozirne mimike lica i nade u srcu koja nikada ne prestaje kada Bog učini tako nešto bolno – to mora biti predokus raja -. Moje znanje je bilo očigledno veće od moje svijesti i nade.

SMOKVAR pročitao si svoje. Govorio si suvislo, a vjerojatno i ja.

16082012                       Četvrtak

20:41 da ne kažem da mi je omililo sve, i puk i neke žene i da su svi divni, čak i ono pročelje na adventističkoj crkvi,  bila bih „žvaja“. Da ne kažem da je, od ružarija do Presvetoga sve danas bilo posebno kao što je uvijek posebno, zanemarila bih samu Katoličku Crkvu, Tijelo Kristovo. Nisam prvi puta čula o Svetom Roku, ali tako cjelovito i pitko ispričano, opisano i poslovično izvrsno izpropovijedano… da, malo nalik onome što sam nazvala „ateističkim“ pristupom u kojem je bit da se svetinje ne spominju uzalud.

Hvalim Te, Gospode što si ostao sa mnom , jesam u Tebi, ali Ti si u meni više. Hvala, hvala, slava je Tvoja velika, slava je Tvoja Marija, a svet si po svoj zemlji i na ovome današnjem sramežljivo kišičastom nebu.Nije mi Bogorodica ništa uskratila, nisam je oskvrnula, tko zna kako drugi razmišljaju, ali mene danas Ona počasti, ne znam zašto,  ali to i nije bitno i, prokljuvit ću ja to već.

Ali Krist Gospodin…. te Ljepote…i konačno da me ne podsjeća na sunce jer kad mi se to desi, sva se izgubim, nešto što mi zna zasmetati, ali danas uopće ne, nisam to primijetila, dosta mi je toga štovanja sunca po svem svijetu.

21:00  Toliko je primitivno moje štovanje, kolika je potreba da klatno staro tridesetpet godina, ovih zadnjih sedamnaest brzo dođe u normalu, tjera me da se izražavam tako.

A što li znači „biti odgajan u vjeri“, kad ih ima toliko takvih, a ja ne vidje Krista tako dugo, a toliki vjernici oko mene ,   i   to sve sami katolici,  ah….

Svjedok je neizostavno prisutan u mojem štovanju Djevice,  zbog nevinosti i zbog ljubavi njegove za nju.  Kada god molim  i sjetim se Marije, a molim je svaki čas za duhovnike,  ne mogu ne pomisliti na Svjedoka.  Zašto sam ga spojila može biti zbog podudarnosti mjesta i vremena, kada je moja ljubav klijala, uz Marijinu pjesmu dok sam u isto vrijeme pronašla molitvu za svećenike. Prije toga sam molila krunicu  podjednako kao i razne svete, ni više ni manje. Po Kristu Gospodinu našem, amen.

Da su sveti na misnom slavlju, znam , ali ne sjetih se da adoriraju, to je drugačija prisutnost. Nedjeljom su na župnoj misi. Jače od anđela jer je valjda potrebnije, jer oni tuguju, što za anđele ne mogu zamisliti, tuguju tiho, ne previše, blaženi jesu, to je bitno.

I ja plačem zbog ljubomore , toliki ne vole ili ja to ne vidim, pa plačem, pa mi to ništa ne smeta u vjerskom raspoloženju jer to je sve odličje preduboke, preistinske ljubavi, a to je valjda predokus pravi, preobraženje, blaženoga.

Ne vidjeh pakla, a možda ni čistilišta, među svetima. Zašto ja mislim da neću biti tako smirena i žalosna? Da neću tako nježno tinjati? Da ću skakati od Isusove svjetlosti do svetih, da se neću moći nauživati tolikih ljudi nikada kao ni naslaviti Svijetloga? Odakle meni to? Je li to oholost, da li sam opijena? Sada mi se čini da sva moja predragocjena patnja nije vrijedna tolike ljubavi, a to je zapravo u redu jer ne stječe se patnjom raj, nego milošću i ničime drugim. Štoviše,  kad dođeš bliže Križu, normalno je, osim za svete, iskusiti patnju kao neophodnu  popratnu pojavu. 2130

16082012

Uzdarje

23:00   hvala Ti za dar. Za uzdarje, iako si predodredio. Jedino poslušnost moja je potrebna .  Za nju te neću moliti. Moj zagovornik zna sve. Ja ne znam drugo nego da Te hvalim i slavim, a kako? Svojim istim kojim sam i zadobila Tvoje uzdarje. Milosti, sveta Milosti, kako je bistra i gusta Tvoja duševnost, potpuno me prožima, i svu me obuzima. Da li se prenosi na druge? Sigurno se ima prelijevati Tvoja beskrajna pravednost, a Tvoja očiglednost vrhunac je, vršak moga duha prosta i prizemna. Iz mene sukljaš Ti, preobilna sam Tebe i, ono najljepše, blještiš kao ovaj moj limeni krov što mi je nasuprot ,  a to odbljesak je mojih omrenjenih zjenica. I dobro je da ne vidim jer kako bih onda primila odgovor Tvoj, ne bih mogla jer si tako očigledan, moram reći logičan iako nemam logike u sebi  kojom bih Te spoznavala. Naravno da nema riječi do li Križa koja bi te mogla pokušati opisati i predočiti i predstaviti jer je svaka druga ,   ljudska riječ  toliko složena , komplicirana i kompleksna prema Tvojoj  dubokoj jednostavnosti. A ipak ti zboriš, govoriš mojim, samo mojim jezikom Ti meni govoriš… sigurno nekima izgleda kao da razgovaram sama sa sobom, kao da sam nesretna i uznemirena, ali ja znam da mir Tvoj mi je naručje materinje, ne mogu ispasti iz Tebe nikako.

23:26 zar sam mogla poželjeti , poželjeti više? Zar sam mogla sanjati? Sanjah onog kloniranog patka, da, smiješnog li sna, ali tako se Ti igraš. Hvala Ti za ono viđenje u drugom snu, po zagovoru Djevice. Hvala Ti za one silne duše što navriješe k meni, od kojih pobjegoh, samo da bih pronašla i otkrila opet Tebe, pretila Ljubavi, kako Te čovjek uopće može susresti? Čime, kakvom srčikom ako ne Tvojom, Tvojim izdankom? O, kakav sam bosi odrpanac, kako nježno je Tvoje rasparano tijelo i prozračno, a drži se, paučina. I ne daš ga, ako me tko samo dirne, a zna se tko, zaplest će se i zalijepiti da se uguši.

23:50 evo , dežurni je trenutak, slava Tebi, na živoj sam straži i ne mogu i neću ništa drugo. Niti ne znam što je posluh. Ne brinem zbog toga, znat ću što je potrebno reći. Daj mi neku razumljivu riječ, znam da tražiš iskanje, daj mi riječ, daj mi barem jednu složenu rečenicu kao što to Ti znaš dati meni, ili nekome, ali za mene. Evo, otirem usnice, a ni ispila nisam gutljaj.

24:00 tko blaguje Tvoje tijelo, ima život. Neka dođe i pije badave tko je žedan. Tko ostaje u ljubavi, u Tebi ostaje.  Tvoja je volja život vječni. Ti si moj Bog, a ja sam Tvoj narod. Krv Tvoja što se prelijeva u meni sada savez je, krštenje je moje za otpuštenje grijeha jer bijah ubojica kad već spoznah da si mi oprostio.

24:05 kada sam prošla kroz one zublje saveza? Voljela bih to znati, sjetiti se tog trenutka. Toliko je bilo značajnih trenutaka, koji je bio prvi? Kada sam čula da si uskrsnuo iako sam znala to. Ali tada sam čula. Ti si Uskrsnuće, dođi Zaručnici svojoj; pošalji Duha za obnovu, otvori vjerne i podaj njima snagu, sveta ljubavi, kao i meni, ovakvoj, s tim neopisivim, nedokučivim sluhom ili čulom ili što to već je, s tim primopredajnikom kojega ja upotrijebih prije nego palac u majčinoj utrobi. To podaj Crkvi svojoj, narodu svome, podaj onome kojega sam zadnjega čula, podaj onome kojega ću prvoga čuti danas. To Te molim za ljubljene svoje u Kristu, Oče, po Kristu i s Njim, koji živiš i kraljuješ u vjeke vjekova, amen. 24:20

DAN POSLIJE ZADNJEG VIĐENJA

 

 

 

Proživljeni dodiri 3

18082012,

Subota            Otajstvo ljubavi

Nisam te upoznala po tijelu, po očima ili po boji glasa nego samo po tvom pozivu i poslanju.

Tijelo Kristovo kao znak jest iz tvoje ruke, kao odlomljeni komadić tebe samoga.

Otajstvo pobratimstva svećenika i naroda, kao da se ima lomiti u nedogled, ali ne kao stvar koja se dodaje iz ruke u ruku nego kao usvajanje Tijela u sebe i blagovanje koje čovjeku mijenja njegove sastojke i pretvara ga u sina svećenikovoga te on, tako promijenjen, otkida svoj vlastiti komad, otkida od sebe drugačijega i nudi, strpljivo čekajući nekoga iz naroda da mu priđe i pruži otvoreni dlan.

Budući da sam tvoj sin, ne strašim se darivati svom snagom svojom, znam da  ne mogu izgubiti samu sebe nikada u sebedarju.

Ne mogu izgubiti tebe jer te se sjećam živo po tijelu, očima, glasu, rukama, hodu i ne mogu izgubiti Tijelo Kristovo jer me je Ono preobrazilo, a takva preobražena  rasipanjem se obogaćujem i živim. 1808  1022

 

 

 

TE GA NEDJELJE VIŠE NIJE BILO

 

Odmah nastavljam na  blogu pisati

 

 

Living touches 3

19082012

Sunday

Somebody young

When I feel like now, must go in the desert like I went six months ago. My valley is good enough for my praying and more for my contemplation.

I remember news about that Catholic mission  s Vatican Koncil, it says that in the missions must go —-always two people. I will look at it once again some day.

Saint Paul, apostole, says that you have to know omewhere in Africa, where the priest and nune were attacked. They are watching on many poore hungry children. I did not put my ten or twenty kunas for them, I had something else, but I probably will.

That reminds me of one sentence in the chapter which was pretty important, in the book of Documents: II Vatican Koncil, it says that in the missions must go —-always two people. I will look at it once again some day.

Saint Paul, apostole, says that you have to know the language of people in the Mission, of course. I wonder, aldow people are speaking croatian in our Missions here and there, how does it rely look. How many of them learn seriously language which they never will need?

Also, he says that you may pray in any language you want when you are alone with Lord. I like  to say Ave Maria when I pray for the spirit vocations, for priests.

One priest in Germain says that Croats are very proud of their national history and love to remember domestic

habbits and dances. Isn’t it natural? Everybody do that.

I remember that one bishop from Australia came in Croatia on his way to Izrael, in the croatian Mission, I presume; he gave an interwiew on television,

in the wonderfull croatian language. His words vere short and poor, not because he did not know how to say, but because he seemed to be very clever and simple.

So, I think, very big job missionars have to do, very hard and have to be full of love. For the pope I never had sach an impression.

I cannot think, I can’t imagine what a missioner must feel in the first moment when he comes and if he is little, little too young. I am certain that he must be somebody who had proved himself somehow… and in God everything is possible.

210

LAVA 2

KADA SE NAD KOTLINOM

SVIJU NEDJELJNA PROSTRANSTVA,

DOLAZE NAŠE AGAPE.

ZGUSNUTA SE LAVA PLINOM

STVARA UNUTAR TAJANSTVA;

KAPI VINA LAKO HLAPE

KAO DA NAM PROSTIRU

ZAVJESU OD PREDANJA.

U NJIMA VJEČNA,

ČASOVITA NEPRESTANCE UMIRU

PREGUSTA OVA GLEDANJA,

A TAKO ODSJEČNA.

IMA LI IKADA IŠTA

ŠTO UNUTAR TOGA NIJE?

IŠTA ZA REČI?

IZ MOGA KOSIŠTA

TREŠNJA SE UVIJEK SVIJE

OD POSJEĆI

KOJA JE MEĐU NAMA,

TAKO ŽIVOTNA, PLODNA…

NEKA TE BLAGOSLIVLJA.

BLAŽENA JE I TA OSAMA

DOMAĆA I BLAGORODNA

I PREPUNA ODAZIVLJA.

2508 1300

objavio introspekcija 25. kolovoz 2012 14:07:09 |

TE GA NEDJELJE VIŠE NIJE BILO

 

Odmah nastavljam na  blogu pisati

 

 

PROŽIVLJENI DODIRI 3

Nedjelja,

1230

Prisutni

Netko je tako definitivnim prizvukom u glasu rekao: Svjedok je otišao… ha ,  ha, ispričavam se ako je moj smijeh neumjes(t)an, ali da si otišao, to znaju  svi i da još doživljavaju tebe, a ne novu postavu, to je također očigledno i dobro. Najgore je ako nitko nikoga nikada ne doživljava. Čak ni prisutan prisutnoga. Nadam se da je to samo prvi dojam i da ni novim svećenicima nije svejedno zbog toga što su još odsutni jer su tamo gdje su bili valjda još uvijek više prisutni nego ovdje.

Eto, meni je smiješno zazvučao taj vapaj koji nastoji istjerati tvoj duh.

Ali netko drugi je rekao da se zahvaljuje Svjedoku i to je meni leglo onako kako treba. Svi smo se ipak uspjeli susresti.

Konačno, ona mučnina si je dala maha. Rasla je šest mjeseci i tiho, ali i napeto iščekivala svojih pet minuta. Poslije, kada sam odlazila iz Hrama, a kamo nego u kotlinu,  i kada sam stigla u skrovište već sam bila dodirnuta jače iako sam i prije nego što sam otišla u Hram imala neku  upitnost o tome koliko si daleko.

Daljina zaista nema veze, niti nedostatak raznovrsnije komunikacije. 1200

 A WEAKNESS

 

 

 

Is it raining?

Is it your midnight?

I’m not explaining,

I’ m right.

 

Oh, Lord, are You

So beautifull,

Are You so good?

Oh, I dare You,

Was a fool.

I’m in the mood.

 

Of course it is you,

Can’t be anybody,

I tested you,

I know, sweet Loddy.

 

2608     1624

 

 

 

Celebrating

So, still I celebrate

And nothing compares

With this long moment.

I’m so ultimate;

So is the lonelyness.

Again, I’m a showman.

Asked Him his laguage,

His every bit of seen.

Even his beautifull Mary

Was in the package

And I have sean

How she’s married

With the seens of the world;

I saw everybody entering

In our desert…

And He gave me, me Word,

The word with wich I’m standing,

Wich is not measured.

Nobody can’t take it from me,

Nobody knows, with ecsemptions.

All because of thee.

Aren’t we the champions?

2608 1800

objavio introspekcija 27. kolovoz 2012 10:56:27 | Permalink |

 

 

 

 

 

Kiša za dvoje

Kiša je popadala na krošnju,

Ali to je bilo vrlo, vrlo nježno

I osvježavajuće kao san.

Niti jednu prošnju

Nije bilo neizbježno

Ponoviti za ovaj Dan.

Iako jutro nije,

Iako ne znam koji je sat,

Niti što se okolo zbiva,

Nisam od prije,

Znam da je došao sad

Čas Njegova upliva.

Na vrhu sam, ljube,

Na vrhu jednoga

Omanjega svijeta.

Mene ljudi ne gube,

A već premnoga

Prošla su ljeta.

Imam i pomazanje,

Da, znam da ga imam

I što još mogu, to je

Samo da sve sanje

Koje od tebe primam

Ne čuvam za dvoje.

2608 1831

objavio introspekcija 27. kolovoz 2012 10:57:20 | Permalink |

Living touches 3

Monday

9:50                    After pray

Nice mornin’, coldy; you can think clearly.

Saw you in the common prayin yesterday in secretary’s eyes which was like three thousand miles away, but egzactly that was so nice and so good (and deep, for a small change ) . Of course I was longing to take The Body Of Christ from him and that miles were suddenly everywhere around us.

I apologise,  I don’t know the names; that blessy New One remind me how Teacher was handling with A Bread and it was nice for the first meeting.

What happend yesterday ( A WEAKNESS ) ,  about late afternoon, was that I was laying and trying to rest. Something  was happening to me and I was thinking that that is my illnes what boders me, but something like love came to me, I was up in the moment and had to write.

Perhaps I’ll come on Wedndnesday.

Living touches 3

Thursday,

Aug, 28,  4:10

LJUBAV IŠTE DVOJICU

So,  I am awake, but do not know why. I was dreaming that I was trying and trying to write, but only about something that boders me, like a weak thorn and it was like  pressure.

Of course, I pray and I am celebrating Monika and Augustin and so on. It is good to be in the Temple.

04:22 Our Father, thank you for your Word and for our meetings.

Dear Lord, I have  to speak, I must talk to you because I do not want to look like somebody who have an opsession. I know when I am a little opsessed and ,  in this moment, I only want to talk to You because it must be You who invites me. I have that feeling that somebody is praying for me, and I know that A Virgin is praying.

04:30 ne sjećam se da mi je ikoje ljudsko biće bilo tako vjerno kao što je bio vjeran taj moj, a Tvoj Svjedok. Pisala sam o nekome tko se ne moli i ne ispovijeda, a ipak ga čuvaš. Jer sada više ne mogu shvatiti kako ljudi ljube Tebe kad nemaju nikoga svoga. Nije ni čudo da se straše samoće. Sjećam se da sam i ja prije, davno, često imala dojam da imam sreće više nego pameti, a to si bio Ti i ljubio si me; no, ovako imati neko ljudsko biće, tako prisno i izravno ,  koje, evo, u ovom času možda spominje moje ime i moli… jer takve su moje misli, takvi su moji snovi i, ljudski rečeno, takvi su moji osjećaji, a oni ne bi mogli postojati bez prisutnosti ljudske jedne pobožne duše. Znam da ljudi mogu, ako tako nešto doživljavaju, zaboraviti da si Ti taj koji djeluje jer takav osjećaj ljubavi bez prisustva ljudskog bića, muškarca, starca, djeteta, žene, majke nije moguć ili ja sada po prvi puta osjećam „na daljinu“. To nije samo pomisao ili djelovanje lijeka (koji inače tako nikada ne djeluje ), to nije samo neki dojmljivi san, to nije samo viđenje ili predodžba nego je sve zajedno, uz dodatne osjećajne pojave koje poznajem jer sam ljubila tako i prije, s tim osjećajem, ljubim tako djecu svoju, naročito sam ih tako ljubila kada su bili male bebe, samo što je briga i promišljanje o njihovoj sigurnosti hladila utrobu moju i bistrila mozak. Ovakve osjećajne provale znam jer sam često ljubila bezbrižno i sjećam se još više onih dana mladosti i previranja u duši, kada su me raznovrsne emocije preplavljivale.  Uvijek je blizina ljudskog bića koje mi odgovara na ljubav bila popraćena time, osjećajem u utrobi i u prsima.

Eto, ne događa se ništa što ne poznajem, a ipak djeluješ tako kako djeluješ na mene. Ne može biti da netko Tebe uzima kao sredstvo komunikacije, ako se to i desi, taj se brzo otrijezni i govori da je ljubio jer je osjećao prema nekome ljubav, ali nije Tebe poštovao koji si Ljubav sama. Ljubav među ljudima je nešto najsvetije što može biti na zemlji i u naravi ljudskoj, a ipak su ljudi često tako bezumni da žele svetinju sebi pokoriti.

Budući da nisam ljubav i nježnost doživjela u najranijoj dobi drugačije nego mentalno, intelektualno i povremeno uz tjeskobu, navikla na promišljanje, ne mogu ne vidjeti  ili previdjeti ovaj osjećaj jer ga dobro razlikujem od svega što ljudi pripisuju duševnosti i tjelesnosti. Razumljivo mi je i to da su me Tvoj Svjedok, braća moja i obitelj i moje vlastite molitve, trud i kontemplacija doveli bliže k Tebi u susret, a Ti uzvraćaš na prošnje i molitve u izobilju; ipak, za Tebe mi ovaj osjećaj jednostavno nije potreban dok za ljude je neophodan. Osim toga, ne može se pobuditi bez prisustva čovjeka koji ljubi i koji je ljubljen. Drugo je kad su samo sveti blizu mene, tu negdje pokraj Tebe i mene same, kada kažemo: evo, samo Bog i ja  ( i to znam kako je bilo u bolesti, nikoga do Tebe nisam znala ) i drugo je kad u mislima ili glasno razgovaram sama sa sobom. Tada ne prođe dugo, a da se ne obratim Tebi i puštam Te potpuno u te svoje misli pa se pomolim jer ne treba ponavljati, i tada, u molitvi, razbistri mi se ono što sam sama sa sobom razgovarala. I drugo je kad nešto predano misliš i radiš za nekog čovjeka ili više ljudi pa ih osjećaš blskijima jer intenzivno misliš na njih, kao tada kad želim pojasniti nešto što želim svakako reći ljudima – znam da me pratiš ( a i molim Te svaki čas ), ali sam predana braći u svom radu kao i uvijek kad potpuno zaboraviš na sebe i nešto govoriš ili radiš za druge, naročito ako je to Tvoja volja, osviještena u razmatranju i onda činiš sve što možeš ljudima, ali poradi Tebe. Sve je to nešto sasvim drugo.

A drugo je kad iznenada „u samoći“ dođe bez volje moje impuls prema meni u obliku osjećaja pa tek onda se pokrene misao na taj osjećaj. To mi se u mom vijeku događalo samo kada sam ljubila ljudsko biće kraj sebe, koje nije bilo udaljeno ni dva metra od mene.

Ljubav traži dvojicu ili trojicu. Nismo sami, Gospodine, i zato Ti zahvaljujem na Tvojoj majci i na tvome sluzi jer ne znam sada, kad svi mirno spavaju i imaju svoje ljubavnike kraj sebe, na koga drugoga bih pomislila.

05:28 dao si mi vijenac mjesto pelina, ulje radosti mjesto duha žalosti i pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. Moje su riječi zamrle pred Tobom, ja nemam molitve u sebi koja bi bila dulja od samo jednog povika: Kriste, Gospodine.

Zar si mene pogledao noćas i jučer, zar si na moje  hirove Ti svratio pogled jer sam prihvatila  igru kao samo Tvoj blagoslov, i to najozbiljnije što sam mogla? Moje tijelo se hladi pa gori, mnogi ne umiru s mirom sada, mnogi su sami, a jedna duša osjeća i tko zna što moli, što misli i što zapravo čini u ovom  preranom jutarnjem času i da li se sjeća mene.

Opet Te molim, Kriste naš, Oče nebeski, blagoslovi moju ljubav , posveti moje želje i željice i podaj im snagu svoga Duha, neka se ne uznemirava srce Svjedoka poradi mene ,  niti bilo zbog čega drugoga.

Pošalji Duha svojega, Gospodine, obnovi lice zemlje, obnovi njegovo srce, osnaži ga i okrijepi. Zahvaljujemo Ti, svemogući Bože, za tvoj blagoslov i za Majku.  Po Kristu, Gospodinu našem.

Proživljeni dodiri 3

29082012

424

Urbi et orbi

5:35  da li čovjek može doći u to stanje kada govori samo ono što radi i prema tome radi što govori? Očigledno je da može se približiti takvom stilu života.

Evo,  dobro juto, Gospodine najljepši, blagoslovljen si u vijeke. Djela mi posveti i riječ mi daj. Hvala Ti za prevelika dobročinstva  Tvoja, po Kristu, našem Gospodinu.

Sveti su  redovnici, sveti na drugačiji način od svete braće, hvala ti, Moliteljice što smo svi u Tvojim molitvama, što i za one koji predvode vjeru našu imaš riječi zagovora. Opet odlazim u pustinju jer se umorih i ožednjeh.

Hvala ti, moj predragi i prvi Zagovorniče koji me slušaš već mnoge godine i znaš bolje od mene što te svojim molitvicama zapravo tražim. Hvala ti za tako učinkovito tvoje djelovanje, kako si činio za života, tako i sada. Za života ovoga, tako blizu mene, tako prepoznatljiv… odmah smo se zavoljeli  kada ja prvi puta za tebe saznadoh. Hvala Ti, Gospodine, što me uslišavaš po zagovoru ove

divne duše koja zaista sveta i blažena jest. Proslavi ga i na ovoj zemlji.

Sinoć, prije nego što sam usnila, dođe mi pomisao kako bih imala ja, nekako svojom odlukom u Gospodinu, jednom zaokružiti ovaj esej jer mu inače neće biti kraja. To je i tako jedna vrsta dnevnika koji ,  evo,  nikako ne dolazi kraju.  Sada mislim si nešto, bilo bi zgodno da obuhvatim još i presveto Došašče jer i tako je to ono što sam zamišljala, svake godine barem jedan esej. Da, to bi bilo  prikladno. Materijala se ogromnoga nakupilo koji mi služi kao podsjetnik za riječi koje tek imam ispisati, a kad bacim pogled na sve one liričke pokušaje, mogla bih napisati proze još triput više nego što imam.

Ostavljam to, lijepo složeno i poredano, za dan kada ću biti sposobnija prelistavati  i  bilježiti onako kako zaista i pristoji. Već vidim kako je to naporan i predivan posao. Jer, ako mi Bog da, kada se priključim na Internet, sigurno ću lutati i iživljavati se u potrazi za mnoštvom onih podataka koje nisam imala zadnjih godinu dana.

Svjedok je posvuda i to je u redu. Ispisala sam neke stihove, moje misli i osjećaji vezani su za Hram koji mi izgleda kao da se u okviru njegovih predragih zidina našao više i ovaj zemaljski svijet, materijalan, i da se uspio nekako smjestiti  u okvire duša koje su tamo inventar i mene same.

Potrebno je zabilježiti da sam svjesna koliko sam napredovala u zrelosti, po otajstvima, i da se neprestance nadograđujem i, da sad okrenem se i pogledam, imala bih  plodova za nekoliko života. Jedno moram napomenuti, već dulje vrijeme nemam potrebe za ludovanjem i ,  kao da sam kroz igru i dramu prošla kroz onaj led koji se uvijek mora probiti na početku. Neka moja ovogodišnja Korizma ostane, ne bojim se da ću se izgubiti, ali znam da Život donosi sve više izazova, što više se vjernik trudi i nastoji. Znam da uvijek dolazi sve teži i sve veći zadatak za riješavanje, da se uvijek imate popeti na još koje brdo ili planinu i da je to žeđ koja traži obilje iako joj je dovoljno i nekoliko kapi.

Druga stvar je koliko od toga svega barem jedna duša na ovom svijetu ima koristi. Korisno je sigurno što ne maltretiram okolinu toliko svojim provalama koje me opsjedaju nego, evo, papir i blog trpe sve. Još uvijek, ali manje, imam osjećaj da će me neki neodređeni ljudi izbaciti odavde, ali ako je do sada ono najgore prošlo, nema mi se brinuti zbog onoga što će biti manje strašno. Jer uvijek, jer ne znaš nikada koliko imaš vremena, činiš prvo ono najteže , a nekako i najvažnije, pa se poslije pozabaviš uređivanjem i uljepšavanjem.

Da sam pazila da izbacim iz sebe samo , po tko zna kojim mjerilima, samo ono što je prihvatljivo što većoj većini i razumljivo, izgubila bih duh eseja. Sada mi ga nije teško sažeti, ali to je pozamašan fizički posao za koji još nisam pripravna.

Kad se sjetim prvih stranica koje napisah u prozi , koje sam pisala gledajući očima svoga djetinjstva, vidim da sam se nekako usuglasila s mojom mučaljivom, preminulom, majkom naravnom. Ona zasigurno neutralno prati moje ispade, a dovoljno mi je i to.

Zahvaljujem Ti, Oče, što si mi dao redovnika koji me je uhvatio za glavu i za rep te si tako uredio ,  kao prvo,  moju bolesnu psihu do neviđenih razmjera i sabrao ono što je bitno, tako da sam njegovim vodstvom sasvim dobro razumjela kako me to uslišavaš i liječiš i što ja tu moram učiniti. Znam ja jako dobro što je moj posao, ali mi je veliki zadatak usuglasiti svoje anksiozne misli sa svijetom poradi kojega i radim sve ovo , odnosno, zapisujem jer to je Tvoja volja.

Još da se osvrnem na moju udrugu za mentalno oštećene osobe „Svitanje“, drago mi je što imam materijala kojim bi se ponetko iz udruge volio pozabaviti. Znam da je medicina još napredovala u zadnje dvije godine, otkada sam ja na novom lijeku, ali isto tako znam da je Udruga u povojima i da je većina pacijenata još uvijek u nedoumici o tome kako se resocijalizirati. Ja sama ne mogu preuzeti inicijativu, mogu samo napisati podulji izvještaj iz vlastitog iskustva, ali uz pomoć svega zaposlenog i volonterskog osoblja te samih pacijenata mogli bismo na grupnoj psihoterapiji razgovarati , ako ni o čemu drugom, a onda zasigurno o tome kako može psihotična osoba , lakše nego ona „zdrava“, u Gospodinu , pronaći svjetlo za svoju stazu. 6:45

Living touches 3

29082012.

D  Wednesday

22:45 why I have this gordious feeling always when you know something before me and what am I to be, some kind of lover or so.

Anyway, I like this thoughts. Let Dear God bless you and I love You.

Proživljeni dodiri 3

Srijeda

05092012   107

 

           Općinstvo živih

 

Protiv svakog raspoloženja,

Izvan svakog konteksta razgovora,

Bez obzira o čemu govorim;

Ja nosim  na rubu površine

Odsjaj živog pogleda

I nevinog osmijeha radosti

O kojoj ni mala djeca ništa ne znaju.

Ljudi me, iskeno, drže nenormalnom,

Ali moj govor nenormalan nije ni malo

Te ne znaju što bi rekli;

Vole pokazati nadmoć

Jer su izazvani,

A to je i meni odgovor da vide nešto

Što ih sablažnjava, da vide mene, baš mene u Tebi.

 

Kako mirno odlaziš, kako slobodno letiš, janje od ljubavi, siguran da će sve biti kako treba, siguran da si, ne priveo izgubljenu ovčicu, nego doveo je bliže. Zašto sam ja imala tu čast? To je pitanje moje braće u Kristu, o tome bi oni imali razmotriti. Jer braća ne gledaju na to što sam ja blizu bila kao na nešto poželjno, a ta činjenica bi ih trebala poniziti. Da li itko zna za takvu poniznost? Da li itko zna što znači biti bez ponosa, dostojanstva i onog zrnevlja oholosti koja uopće njima ne izgleda kao neki laki grijeh, a pogotovo ne kao najveći kamen spoticanja na njihovom putu u spas.

            HRAM  NEVINOSTI

                 Nact za esej 2012

 

 

 

KAZALO:  postovi, poezija

 

 

I     KORIZMA

 

II   VAZMENA KRONIKA

 

III  MAGNIFICANT

 

IV  MISIONAR

 

V   JANJE OD LJUBAVI

 

 

                                   Gordana Tomljanović

Uz treći nastavak nastala je debela knjiga duhovnih razgovora

 

Nastavak Dodira  slijedi u  daljnjim  razmatranjima  „smile“ i  u poeziji.

Advertisements
Leave a Comment

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: