Skip to content

Personal Field

October 24, 2012

Osobna polja

 

 

Ako pokušam poslagati u razine čovjekovoga života ono što sam ja istovremeno doživjela kao različita polja stvarnosti, i to nakon što sam krštena i odmah primila potvrdu krštenja, to bi bila potvrda da su, barem kod mene, tada podjednako bile razvijene emotivna i duhovna razina.

Budući da sam stala pred Gospodina i marljivo molila ružarij, morala sam proći iskustvo Krizme.

U trenutku kada mi se desilo ili dogodilo jedno od „priviđenja“  emocije su bile potpuno zatvorene u meni dok je duh promatrao, a um je govorio da se radi o nečemu drugačijem.

U jednom drugom trenutku kada je emotivni život prekoračio onu granicu zatvorenosti, to je bio očaj i bol , duh je molio Mariju, um je bio poremećen.

Između ta dva trenutka proteklo je osamnaest godina, emocije su još na djelu otvaranja, um ima sabranost i molitva je toliko učinkovita da njome dolazim do otajstva Kristove ljubavi  u kojemu  nalazim drugog čovjeka kojega inače ne bih upoznala u Duhu Svetom ( da mi nije razvoj duha napredovao ).

Naravno da imam zahvaliti poboljšanju zdravlja i promjeni terapije što sada sam uopće u stanju o tome promišljati i „puštati“ emocije te se posvetiti kontemplaciji. Ali tu se duh odvaja daleko, dok um i emocije ostaju na normalnoj razini, gotovo kao u zdrava čovjeka.

Budući da sam u kasnoj životnoj dobi, moglo bi se reći da sam dobila darove Duha.

U ovoj, trećoj razini dolazim opet u stanje o kojemu mi um govori da je drugačije i to drugačije od onoga „normalnoga“

stanja iz mladosti, ali je drugačije i od onoga stanja zatvorene emotivnosti (1. kod priviđenja i 2. kod depresije ). To je, dakle, po mojemu, već četvrto polje stvarnosti i nikako emotivni život ne mogu potrpati u isto polje s priviđenjem. Ali mogu oboje staviti pod drugu razinu čovjekovog razvoja.

Ali ako to učinim, sjetim se onoga glasa koji me je zazvao prije  osamnaest godina, što osobno svrstavam u područje duhovnosti.  Moja vjera je već postojala, nije to bilo samo istraživanje i traženje Boga, bila je vjera. Tek nakon toga sam zaista, kroz mnoge godine, prolazila razne teške emotivne doživljaje i priviđenja. Taj glas je ista ona Osoba koju sam počela štovati kasnije i u Crkvi.

Zato, dok promatram svoju bolest, znam da je duh već u najranijem djetinjstvu imao svoju samostalnost, a prije dvije godine sam došla i do zaključka, u vjeri i kontemplaciji , da je duh bio prije, odnosno, prva razina postojanja, a ne neka koja dolazi poslije, ali nije se imala prilike razviti zbog vanjskih okolnosti, što me dovodi do zaključka, krajnjega, da su razine čovjekovog postojanja filozofski, vremeniti izraz za rast čovjeka u vjeri u okviru koji mu je zadan: ako je društvo duhovno, dječji duh se razvija kao prva i posljednja razina, isto je s tijelom i emocijama. Razine postoje u vjerskom životu, ali u vremenitom smislu kada se govor o Bogu prevodi na svjetovni govor.

Danas mi je osobno lakše gledati na čovjeka kao da ima polja, a vjeru kao da ima razine, što je i točno i poklapa se s otajstvima. U vjeri je duhovna stvarnost jedina prava i iskonska, ali kada se Krist naviješta u vremenu, jednostavnije je poslužiti se izrazom širine polja ( nego visine tih razina ljudskoga života ).

Problem je što ta moja polja zvuče religijama jako ekumenski pa svaka može moju teoriju povući na svoj mlin, čak to može i znanost. A to je samo tek istraživanje čovjeka bez života u vjeri.2205

Advertisements

From → letters

Leave a Comment

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: