Skip to content

Ja, kralj

June 12, 2013

Stoka se naguravala oko mene, mnoštvo ovaca svakojakih blejalo je i stalno sam imao pune ruke i noge posla. Psi su mi bili malo više dorasli, s njima svima sam radosno prijateljevao i podučavali su me ponajviše razlikama između divljači i našega pitomoga stada.
Ovca ne može podivljati nikada. Ona je uvijek u početku janje koje ima i sisa majku ili ga proždre netko puno prije nego što zaista dostigne ogladnijeti.
Divljač je slobodna i ima puno velikih moći te pametnije živi i razmišlja svatko svojom glavom. Svaka divlja životinja je u biti pitoma, ali ako naiđe na opasnost, mora upotrijebiti svoju moć u samoobrani i u obrani života svoje obitelji. Svaka divlja životinja je drugačija i ne živi kao moje stado ovaca, u velikome mnoštvu koje te gura i povlači okolo, napipavajući gdje ima malo bolje i ukusnije ispaše. To ne znači da su ovce bedaste, one su jednostavno manje moćne i više služe zajedničarenju, s njima je zanimljivo kratiti dane i pripovijedati o životu, travi, naravima srndaća ili medvjeda, o velikoj moći lavljoj i o milini kakvu ima samo janjad; o kišama i sušama da ni ne pričam, toliko se od ovaca može svega naučiti.
Psi su mi pokazali kako se prilazi zvijeri. Ne možeš ju napadati, a ako ti treba hrana, onda divljač moraš u ljubavi prema Božijoj prirodi iznenaditi bez predugoga i presporoga približavanja i šuljanja, to nije napad dostojan nekoga tko ima ljepotu i moć. Zvijer se ubija brzo, a mlade se ne dira kada ostanu sami. Zvijeri nisu janjad, one preživljavaju ponekad, zavisno od okolnosti u kojima se nalaze i koliko su stari. Poneka mlada zvijer preživi uglavnom zbog svoje naravi koja je uporna i hrabra te takva zvijer postaje prva u nekom području jer zna najbolje upotrijebiti svoje moći i čuvati slabije od sebe, odnosno prijateljevati sa svima u skladu s okolnom prirodom. Zvijeri svoje žrtve ubijaju u brzini i gotovosti pa žrtve obično već i same odustaju od života u trku i bijegu istoga časa kada zvijer koja ih napada spozna da će je dostići i ubiti.

Sa zvijerima sam , zahvaljujući mojim psima, naučio biti u dobrim odnosima i nisam ih proganjao niti onda kada bi mi ponestala koja ovca ako je bilo takvo vrijeme velike suše. No, kad bi se neka zvijer razgoropadila, tada sam i ja napadao, brzo, odlučno, hrabro i s vjerom i upornošću koja je bila jača od njihove jer ja sam ipak bio više od svih njih, bio sam slobodan i mudar čovjek, iako još jako mlad.
Moja braća su mi često pomagala oko stada i u svim poslovima, ali su me i ostavljali samoga sa stadom često jer je meni bilo zadovoljstvo živjeti na takav način, uvijek sam bio radostan i imao sam harfu te sam životinjama svirao i pjevao Bogu slavu i hvalu i bilo nam je lijepo i uglavnom smo svi bili sretni i miroljubivi.

Jednoga dana dođoše mi reći da me treba netko i ja poletjeh k ocu svome u naš dom. Tamo su mi rekli da ću biti kralj i pomazali su me.

Od toga dana sam pazio na ljude, iako nisam napustio ni životinje, sve je to kraljev posao. Kada je dolazilo do borbi, gurao sam se u prve redove. Kako sam navikao boriti se goloruk i uz pomoć pametne uporabe svojih moći, nisam nikada bio zaista vojnik, niti sam povrijedio ili ubio ikoga bez jake potrebe. U početku sam gađao praćkom, a kasnije sam imao i oružja svakojaka te sam već bio stasao u dobroga ratnika koji nikada nije zaboravljao da je kralj. Čekao sam da se stari kralj, kojega su odredili prije mene, odluči i povuče iz svoje službe jer sam bio moćniji od njega, ali nisam ga želio povrijediti.
Vrlo brzo sam postao poznat i slavan te sam mogao voditi vojsku bez ikakvih problema, a ako bi i bilo kakva nemira, ja bih slavio Gospodina ili svirao i sve je odmah bilo u redu. Bijah odrastao muškarac kada me zakraljiše narodi.

Imao sam prijatelja koji me je jako volio i obračunao se sa starim kraljem. Uživao sam u svojem položaju te neprekidno hvalio Gospodina koji mi je rastjerivao neprijatelje i dao narodima da se okupe pod mojom vlašću. Želio sam silno izgraditi prebivalište veliko i kraljevsko u kojemu bih postao bliskiji Bogu mome, ali mi On preko proroka poruči da Ga ne mogu na taj način umiliti. Spoznah da sam sam sebi zapravo želio dobro, a ne Gospodinu te odlučio da ću biti ponizniji i bolji.

Jednom sam ugledao pravu ženu, ljepoticu. Odmah sam znao da je moja. Morao sam ukloniti neke prepreke koje su stale između nas, ali moje moći su bile oslabljele od silnog ubijanja neprijatelja te sam postao nespretan i upotrijebio pretjeranu lukavost kako bih uklonio suparnika. No, Gospodin mi reče da sam oslabio i jako pogriješio jer je moja ljubav zapravo podivljala i pretvorila se u pretjeranu požudu i jako sam bio umišljen. Zbog mojih grijeha, sin moje žene jedine i moj morao je umrijeti.

Budući da me Gospodin ljubi, oprostio mi je grijehe i dao nam Solomona koji Mu je imao izgraditi Hram. Bio sam presretan zbog svega što sam proživio i opet sam sagriješio jer sam išao prebrojavati narod, ali sam se brzo pokajao i u starost gradim žrtvenik Bogu svome, Bogu Abrahama, Izaka i Jakova neka svi znaju da sam ja David, prvi veliki kralj.
1206 638

Advertisements

From → Uncategorized

Leave a Comment

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: