Skip to content

Riječ i čudesa

June 14, 2013

Kakva je razlika između proroka Ilije i njegovog nasljednika Elizeja te ostalih Proroka Starog zavjeta od proročih nastupa samoga Boga Isusa koji je činio čudesa ista kakva se mogu naći kod ovih prethodnika?

Druga knjiga o kraljevima, glava 4

42 Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: “Daj ljudima neka jedu!”
43 Ali njegov momak odgovori: “Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?” On odgovori: “Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: ‘Jest će i preostat će.'”
44 I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj.

U ovom čudu umnažanja kruhova velika je razlika u tome što Isus daje u puno većem izobilju.

Narodu Božjem to je zaista imalo izgledati na prvi pogled kao pojavljivanje još jednog velikog Proroka.
Isusu je imalo objašnjavati opširno Zakon i Proroke da bi otkrio svom narodu značenje njihovo te ga naučio kakvo je moralo biti za njih značenje Njegovih čuda i kakva je razlika jer jednom reče neka bar Njegovim čudima vjeruju, Njegova čuda su bila nešto sasvim drugo i veće. Rekao je također i da će Njegovi sljedbenici činiti još veća čuda od Njegovih.

Prije pojave čuda obično bi dolazio neki obred, određeni način života proroka s Bogom i u narodu. Sve su to bile poruke Gospodina i proročko prenašanje poruka, isto kao što današnji vjernik može doživjeti Stari zavjet kao stanje svojega vjerskog života ako prečitava Pisma i razmatra malo, iako je najkvalitetniji vjerski život svakog pojedinca danas u Sakramentima Katoličke Crkve.

Svaka proročka poruka narodu je bilo prenošenje riječi ili govor pantomime, načina života i simboličnosti. Puno su riječi mnogi Proroci potrošili na naviještanje kazne narodu od Gospodina te na pozive na obraćenje.

Isus je imao svoje riječi koje su podsjećale na tradiciju. I to je bilo jedno čudo jer se pojavio nakon okupacije od Starih Rimljana kada su proroci bili sve rjeđi, nije bilo čuda. Možda je i to zbunilo malo Božji narod, a možda su u tome još više vidjeli da bi Isus mogao biti konačno opet jedan onakav Prorok kakve je narod navikao imati.

No, Isusov govor nije imao prijetnje i žalopojke, nije imao uvijek neku gestu ili obred, liječio je brzo i mnogo.
Govor Njegov nazvaše tvrdim govorom. Govor Isusov bio je zapravo bitno drugačiji, u Njemu i iz Njega je govorio Bog puno neposrednije nego što su to navikli ljudi naroda Božjeg. Isus je govorio kao netko tko ima svu vlast, tko je iznad svega, kao Bog osobno. A to je bio povod za sablažnjavanje jer kako čovjek Prorok može tvrditi da je Bog, kakva su to došla vremena grijeha?

Isusove riječi su bile, sve do jedne, riječi Istine i to narod nije mogao spoznati bez velike vjere. I dan, danas, još uvijek mnogi samo sričemo Sveto Pismo, slovo po slovo čitamo i ne možemo bez molitve promatrati govor Isusov koji je najrevolucionarniji govor istine ikada postojeći u svijetu i civilizacijama.
Isus nije očekivao da će ga netko razumijeti i smijao se farizejima i književnicima koji su mu prilazili vrlo učeno i krasnoriječivo. Isus je samo tražio da Mu se vjeruje, tražio je slijepu vjeru kao prvi uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko, a onda i to sablažnjivo blagovanje Tijela Njegova.
I kakva bi to bila Istina koju bi svi razumijeli i mogli znanstveno proučavati? To bi moglo biti jedino u laži i grijehu. Zato ni danas, niti ikada prije i poslije, Isusovu riječ ne možemo razumijeti. Kad ju čujemo, samo ponekada klimamo glavama kao da smo nešto veliko spoznali. I jesmo, spoznali smo u svojoj malovjernosti jednu jedinu riječcu, ali smo u svojoj vjeri vidjeli na kratko Istinu. Istina je takva, Božanska, ona je Bog i govor istinit ne može nikako biti govor na koji smo mi, grešni i lažljivi, navikli u svijetu.

Govoriti s Isusom, razgovarati u svojoj poniznosti s Njim, najveće je čudo i blago vjernika, najveći dar kojega Otac daje ljudima i svome narodu, uz jedan uvjet, a to je slijepo povjerenje u Isuov govor, u smisao Njegovih riječi koji uvijek postoji. Ne možemo Ga kritizirati kad Ga ne razumijemo nego moramo više moliti i vjerovati Mu što govori, sve od reda, svaku riječ. U vjeri dolazimo do spoznaja. Ne u običnoj vjeri nego u vjeri da nam se Istina otkriva i da nam je uglavnom nepoznata te nam ne preostaje drugo nego vjerovati Isusu sve jer On jest Istina, a mi nismo uglavnom.

Budući da je riječ Gospodina našega stvarateljska, Otac svojom Riječju, a to je Isus Krist, stvara Njega samoga, u Duhu Svetom svoje Istine i svoje istinite Riječi i to opet po riječi vjernice koja živi u Duhu Riječi, u vjeri u Gospodina, Marije. Sila Duha Svetoga je sila stvaralačke Riječi Božje, a Isus je sam najdraža Očeva Riječ, Riječ koja ima smisao i koja se razapinje po ovome lažnom svijetu uvijeke.

Čuda se događaju velika, samo nam je potrebna Riječ po kojoj se sve ostvaruje i rađa. Otac i Sina svoga koji je Riječ rađa na Jordanu kada govori “ Ovo je Sin moj,…”.

Riječ koja je naš Bog traži samo da joj vjerujemo i kada se odlučimo na taj skok u slijepo povjerenje Isusu, tada često kažemo da smo Ga zaista čuli.
1406 1800

Advertisements

From → Uncategorized

Leave a Comment

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: